Iz totalne karantene u Bologni, koja traje već više od dva tjedna, javio nam se naš košarkaš Rok Stipčević (33, 186 cm), razigravač prvoligaša Fortituda, koji se dobro nosi s izolacijom, ali i odvojenošću od obitelji, u kojoj je 9. ožujka stigla prinova.
Srećom, Rok je još 13. veljače procijenio da je puno bolje da njegova trudna supruga s četverogodišnjom kćerkicom Sienom krene put domicilnog joj Zadra i da ondje i rodi Kiaru.
>> VIDEO Podrška hrvatskih sportaša
– Nazvao sam suprugina oca, koji je došao po njih s prvotnom idejom da doma budu kratkoročno, no vrlo brzo smo postali svjesni da je za sve njih sigurnije da su u Zadru. Ako netko treba biti izložen, neka sam to ja. Uostalom, moji roditelji imaju 75, odnosno 65 godina pa, čak i da mogu do Zadra, ne bi sada bilo pametno to učiniti. A razmišljao sam kako to izvesti, no moj poslodavac ipak od mene očekuje da budem na raspolaganju kada bude ponovno moguće trenirati, a da odem u Hrvatsku, moglo bi mi se dogoditi da iz nje ne mogu izaći.
S obitelji preko videopoziva
Kao i svakom brižnom ocu, i Roku nedostaje maženje sa svojim curicama, druženje sa suprugom i roditeljima, no situacija je izvanredna, a on je uvijek bio više “marinac” nego običan sportaš.
– Vidim se sa svojima preko WhatsApp videopoziva, a Siena me nazove kada joj netko treba dopustiti da papa čokoladu. Dirne me to, no jako je puno ljudi s težom sudbinom od moje pa ne razbijam glavu. Uostalom, naši djedovi i bake, a potom i roditelji, preživjeli su rat pa i mi moramo ovo. Proći će i ova nevolja.
Da bi mu nevolja što brže prošla, Rok ne prestaje trenirati.
– Tjelovježba je uvijek bila moj stil života. Prestat će i ovo i treba tijelo održati spremnim za treninge koji će tada uslijediti. Opet ćemo mi igrati košarku. Uključio sam maštu pa se katkad sam sebi čudim kako to sve vježbam i što sve pri tome koristim, a to su ormari, vaze, gitara, boce vode... Jako sam inovativan, osmislio sam vježbe kakve teorija tjelovježbe dosad nije poznavala. Neki sam dan pokušao improvizirati uteg s drškom metle na čije sam krajeve trakom zalijepio velike boce vode pa mi je ta drška puknula. Radim dosta vježbi i vlastitim tijekom kao što su trbušnjaci, leđnjaci, marinci, izdržaji poput planka i slično. Ja nisam najtalentiraniji na svijetu, ali moja mi je radna etika omogućila da doguram dovde, tu gdje sam sad.
I dalje pazi na prehranu
Kakva je situacija u Bologni iz perspektive nekog tko je “zatočen” u svoja četiri zida.
– Građani smiju otići samo do najbliže trgovine ili ljekarne. Policija je na svakom uglu i ako vas zaustave i uvide da ste imali bližu trgovinu ili ljekarnu u odnosu na vašu adresu stanovanja, mogu vas kazniti. U trgovinu još i možete ući bez maske, dakako ako držite određeni razmak, ali ne i bez rukavica. U mom, prilično velikom supermarketu, istovremeno smije boraviti samo 15 ljudi. Srećom, u trgovinama nema nestašica. Možda nećete naći najkvalitetnije crveno meso, sushi ili bocu vrhunskog vina, ali osnovnih potrepština ne nedostaje.
U režimu prehrane, na koju također pazi da se ne udeblja, pomaže mu i jedan navijač njegova Fortituda.
– Gazda restorana za koji pouzdano znam da drži do najviših higijenskih standarda navijač je našeg kluba pa mi oni dostavljaju ručak. Ja platim mobitelom, a oni mi ostave ispred vrata. Doručak i večera su pak u vlastitom aranžmanu – ispričao nam je spartanac Stipčević.