Od sezone 2021./2022., otkako postoji i Konferencijska liga, treće europsko nogometno natjecanje po hijerarhiji, imamo znatno bolji uvid u odnose snaga između najkvalitetnijih liga u Europi. Sada imamo priliku analizirati sliku europskog klupskog nogometa na temelju šest finalista europskih natjecanja, a ne četiri, kao što je dosad bio slučaj. Dakako, odavno postoji Uefina rang-ljestvica ligaških koeficijenata koja nudi sveobuhvatnu sliku, no ova s finalima daje nam dodatni kontekst.
Nova krv
U finalu Lige prvaka 30. svibnja u Budimpešti nadmetat će se Paris Saint-Germain i Arsenal, u finalu Europske lige 20. svibnja u Istanbulu zaigrat će Freiburg i Aston Villa, dok će u finalu Konferencijske lige 26. svibnja u Leipzigu snage odmjeriti Crystal Palace i Rayo Vallecano.
Kad bismo jednom sintagmom morali opisati ovosezonske finaliste u Europi, onda bi ona vjerojatno bila – nova krv. Od šest momčadi koje se nadmeću u ovosezonskim finalima, samo su tri u svojoj povijesti uspijevale osvojiti europski trofej; Paris Saint Germain (Liga prvaka i europski Superkup 2025., Kup pobjednika kupova 1995.), Aston Villa (Liga prvaka i europski Superkup 1982.) te Arsenal (Kup pobjednika kupova 1994., Kup velesajamskih gradova 1970.). A ako ovih šest klubova promatramo isključivo na temelju finala natjecanja u kojima se nalaze ovog svibnja, onda je PSG jedini klub koji je već osvojio natjecanje u kojem se natječe, budući da Arsenal nikad nije osvojio Ligu prvaka, kao ni Aston Villa Europsku ligu. Freiburg, Crystal Palace i Rayo Vallecano u svojim vitrinama nemaju nikakav europski trofej, čak ni Intertoto kup koji je u nekim sezonama znao imati i po deset pobjednika.
Engleski klubovi ponovno dominiraju. Drugu sezonu zaredom čine polovinu finalista europskih natjecanja. Prošle su sezone to bili Tottenham, Manchester United i Chelsea, a ove Arsenal, Aston Villa i Crystal Palace, dakle tri potpuno drukčija kluba. I to nam vjerojatno najviše govori o dominaciji engleske lige u odnosu na ostatak. Istina, u onom najvišem ešalonu nogometa Engleze će često nadjačati klubovi poput PSG-a, Bayerna, Barcelone ili Real Madrida, no to nam ne daje pravu sliku o odnosu snaga cjelokupnih liga. Kada vidimo koliko su engleski klubovi sa šestog ili sedmog mjesta prvenstvene ljestvice dominantni u Europskoj ligi, odnosno koliko su oni s osmog mjesta ligaške ljestvice dominantni u Konferencijskoj ligi, onda dolazimo do zaključka da se oni s jednakih plasmana s ljestvice iz preostalih izvrsnih europskih liga vrlo teško mogu nositi s klubovima s Otoka.
Iza svega, naravno, leži financijska nadmoć. Zbog najlukrativnijih TV prava i ostalih marketinških i sponzorskih prihoda, Engleska je miljama ispred ostalih. Najvjernije to pokazuje i ljestvica zbirne vrijednosti svih igrača u ligi. Premier liga prva je na toj ljestvici s kumulativnom vrijednosti igrača od 12,6 milijardi eura, a prvi pratitelj, španjolska La Liga, stoji na vrijednosti od 4,6 milijardi eura.
Neka prošla vremena
Presjek dosadašnjih 15 europskih finala, od uvođenja Konferencijske lige, potvrđuje englesku dominaciju. Naime, Premier liga u ovih je pet sezona dala uvjerljivo najviše različitih europskih finalista, čak devet (Liverpool, Man. City, Arsenal, Tottenham, Man. United, Chelsea, Aston Villa, Crystal Palace, West Ham). Prvi je pratitelj na toj ljestvici španjolska La Liga, koja je dala četiri različita finalista (Real Madrid, Sevilla, Betis, Rayo Vallecano), a više od jednog finalista još je ubilježila i talijanska Serie A (Inter, Roma, Fiorentina) te njemačka Bundesliga (Borussia Dortmund, Eintracht, Freiburg). Po jednog finalista dali su francuski Ligue 1 (PSG), nizozemski Eredivisie (Feyenoord), škotski Premiership (Rangers) te grčka Superliga (Olympiacos).
Činjenica da smo od 30 mogućih europskih finalista u ovih pet godina samo u tri navrata imali klubove izvan liga petice govori nam da uvođenje Konferencijske lige baš i nije dalo toliko prilika manjim nacijama koliko se očekivalo. Čim počne glavna faza natjecanja u rujnu, već znamo da glavni favoriti dolaze redom iz najjačih pet liga svijeta, o kojem god predstavniku bilo riječ.
Kakva je razlika u financijama i moći između Premier lige i ostale četiri lige petice, takva je otprilike i razlika između liga petice i ostatka europskog nogometnog društva. Vremena u kojima su klubovi poput Benfice, Feyenoorda, Ajaxa, Porta, Celtica, Steaue i Crvene zvezde osvajali Ligu prvaka, to jest Europski kup, daleko su iza nas. Sada je za klubove izvan ovih pet elitnih liga prilično teško osvojiti i trećerazredno europsko natjecanje poput Konferencijske lige, a kamoli Ligu prvaka. Polarizacija je sve veća iz godine u godinu.