Nakon dva bivša izbornika (Sesar, Mulaomerović) u izboru za hrvatskog košarkaška godine imamo još jednog šefa reprezentacije. No ovaj put nije riječ o hrvatskom, već austrijskom izborniku Aramisu Nagliću (60), starijim poklonicima košarke poznatom po igranju u sastavu europskog prvaka Splita i članstvu u reprezentaciji koja je 1992. osvojila olimpijsko srebro, a mlađima po tome što je bio trener Zadra.
Doduše, nije to ni približno sav njegov ni igrački (Venezia, Cibona, Zadar..) ni trenerski opus (Inter Bratislava, Vienna, slovačka reprezentacija), a ono što je ovog časa za njega karakteristično jest to da je klupski trener lovana iz Bratislave i istovremeno austrijski izbornik.
– Biti trener reprezentacije uvijek je priznanje, ali i izazov i uživam u radu s nacionalnom vrstom Austrije jer je riječ o dobroj organizaciji i discipliniranim igračima. Doduše, u kvalifikacijama imamo težak posao jer smo u skupini s Poljskom, Letonijom i Nizozemskom, i bit će nam teško proći dalje.
Pomoćnik Perasu i Muli
Gdje se igra viša razina klupske košarke, u Austriji ili Slovačkoj?
– U Slovačkoj iako je Vienna ulaskom u ABA ligu podigla razinu zanimanja za austrijsku košarku. To je odličan projekt, kapa dolje. I austrijski klubovi imaju veći broj stranaca, no oni ipak nisu na razini slovačkih klubova, koji su financijski jači. Klupska košarka u Slovačkoj išla je jako gore. Klubovi imaju pravo na šest stranaca pa je liga prepuna Amerikanaca. Liga je atletična, a neki su tereni doista vrući.
Dakle, Aramis živi na relaciji Bratislava – Beč. Očito mu odgovara "austrougarski" ambijent.
– Ispada da sam to dobro posložio. Sve mi je na sat vremena i dosta mi je praktično. Sve što je dohvatljivo automobilom iz moje Rijeke i Hrvatske, meni odgovara. Ne volim se udaljavati i cijelu karijeru vrtim se u takvim krugovima, možda sam i previše komotan. Neki od mojih cijenjenih trenera prijatelja ostali su u Hrvatskoj poput Mulaomerovića i Sesara.
Kad smo već spomenuli Mulaomerovića, valja reći da je Naglić u dva navrata bio pomoćnik u hrvatskoj reprezentaciji.
– Bio sam pomoćnik Perasoviću i Mulaomeroviću, nikad nije lako sjediti na klupi Hrvatske. Danas je možda taj pritisak javnosti manji jer naša javnost kao da se već naviknula da mi sve teže odlazimo na velika natjecanja pa okreće glavu od košarke.
Kao član Mulaomerovićeva stožera, trebao se zaputiti na Eurobasket u Italiji i Njemačkoj, no onda mu je stigla zanimljiva ponuda.
– U tom času dobio sam izborničku ponudu od slovačke reprezentacije, koju sam i prihvatio. Nisam to mogao odbiti s obzirom na to da i u Slovačkoj uživam dobar status.
A ta njegova Slovačka umalo je pobijedila Španjolsku, što bi bila ogromna senzacija.
– Izgubili smo nakon produžetaka, i to uz vrlo kontroverznu odluku sudaca, koji su omogućili Španjolcima da za samo 0,4 sekunde zabiju iz akcije u kojoj je lopta taknula i podlogu, a nemoguće je u tako kratkom roku sve to izvesti i uputiti šut na vrijeme. Igralo se pred 10 tisuća ljudi.
Kao igrač, Naglić je osvojio dva naslova klupskog prvaka Europe: pod vodstvom Bože Maljkovića te pod dirigentskom palicom Željka Pavličevića.
– Božo je bio tvrđi trener, uz kojeg smo igrački rasli. Pavličević je pak bio inteligentan čovjek koji je znao iskoristiti ono što je naslijedio i koji je na najbolji mogući način izvukao maksimum od nas igrača.
Hezonja je moj ljubimac
Zajednički nazivnik te dvije momčadi žutih bio je Toni Kukoč, koji će poslije biti i višestruko najboljim košarkašem Europe pa tako i Hrvatske. A tko je prvi košarkaš Lijepe Naše za 2025. godinu?
– Ivica Zubac je dominantan centar i u NBA ligi, a iz sezone u sezonu i dalje raste. Velika je razlika između ovog Zupca danas i onog iz vremena kad sam bio pomoćnik u reprezentaciji. To je stariji profil centra, kakvi izumiru, no njemu to nije nedostatak jer je našao svoj model igre. Odmah do njega je Mario Hezonja, koji igra ozbiljnu ulogu u momčadi iz vrha Eurolige. S onom svojom energijom on je moj ljubimac, meni vrlo drag igrač. Treći je Matković, koji možda nema statistički status, no igra u najjačoj ligi i moderan je profil centra. Izuzetno atletičan igrač koji se može nositi s tamnoputom konkurencijom.
Na četvrto i peto mjesto Aramis je posjeo dvojicu iskusnih centara – Tomića (39) i Bilana (36).
– Tomićeva košarkaška inteligencija vrlo je visoka i s njom i visinom nadoknađuje nedostatak atletizma. Bilan je kod nas malo podcijenjen, a već treću sezonu sjajno igra za Bresciu. Oduševljava me, kao i Tomić, svojim trajanjem, a talijanska liga je tvrda i čvrsta te taktički zahtjevna.