Ako se hrvatski klupski nogomet posljednjih dvadesetak godina može sažeti u jednu tržišnu istinu, onda je to ova: ozbiljan novac od transfera dolazio je gotovo isključivo iz Maksimira. Dinamo je bio jedini klub koji je kontinuirano mogao prodavati igrače u inozemstvo za iznose koji prelaze granicu od "dobrog posla" i ulaze u zonu strateškog poslovanja. Svi ostali klubovi u HNL-u uglavnom su živjeli od sitnijih transfera, slobodnih odlazaka i nade da će se netko negdje "probiti" bez stvarne financijske kompenzacije.
Zato vijesti da Rijeka može direktno prodati Tonija Fruka za oko deset milijuna eura, kao i činjenica da Slaven Belupo za Adriana Jagušića traži oko pet milijuna eura od stranih klubova (koje bi taj iznos vrlo lako mogli i prihvatiti), nose težinu koja nadilazi same igrače. Ne samo zato što su ti iznosi rekordni, nego zato što bi se prije samo desetak godina činili gotovo nezamislivima za klubove izvan tradicionalnog kruga moći. Podsjetimo samo na trenutak, rekordni izlazni transfer Rijeke je onaj Andreja Kramarića u Leicester iz 2015. godine nakon čudesne polusezone s 21 postignutim pogotkom u HNL-u (9 milijuna eura), dok je trenutačno rekordna prodaja Slaven Belupa ona Nikole Katića u Glasgow Rangers iz 2018. godine (2,28 milijuna eura).
Dolazi kraj Dinamovog monopola? Ono što se donedavno činilo nezamislivim postaje stvarnost
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Gdje i zašto su nestali državnici koji će reći “Make Europe great again!”?
Komplicirani mehanizmi donošenja odluka i sustav u kojem parlament nije pravi parlament, vlada nije prava vlada, a predsjednik nije pravi predsjednik onemogućio je inicijativu pojedinaca s vizijom
Hrvatska raste kao nikad, ali je i život u državi skuplji nego ikad prije
Hrvatska je u ovu godinu ušla s rekordnom zaposlenošću i snažnim rastom, ali i s višim cijenama hrane, energije i stanovanja. Kako europski fondovi slabe, a javna potrošnja se povećava, sve je jasnije da model rasta temeljen na turizmu i potrošnji dolazi do svojih granica
'Družio sam se s bivšim kanibalima, Sjeverna Koreja srušila je sve moje predrasude'
Susreta koje neću zaboraviti bilo je bezbroj, ali jedan mi se urezao u pamćenje. U Papui Novoj Gvineji upoznao sam Antoniusa iz plemena Dani, koje je donedavno bilo poznato po kanibalizmu. Taj susret bio je podsjetnik koliko su naše predodžbe 'drugima' često pogrešne
'Tužni su to ljudi koji nemaju vlastiti život ili su nezadovoljni, pa umjesto da se bave sobom, bave se pljuvanjem po drugima'
Publika je pamti po snažnim televizijskim i kazališnim likovima, ali posljednjih godina Marijana je postala i prepoznatljiv glas žena, majki i obitelji koje se svakodnevno nose s izazovima o kojima se rijetko govori otvoreno. Rođena u Širokom Brijegu, odrasla u brojnoj obitelji i oblikovana hercegovačkom upornošću, vrlo je rano naučila što znači odgovornost. Kao najstarije dijete, bila je oslonac roditeljima, čuvarica mlađe braće i sestara i netko tko je često vlastite želje stavljao u drugi plan
Ne zna desna što radi lijeva: gdje si bila 2026. kad je gorjelo u Iranu?
Pa, kako se dogodilo da ljevičari – glasni kada valja osuditi američki napad na Venezuelu ili izraelski na Pojas Gaze – šute kada su ugroženi iranski prosvjednici na ulicama Teherana?
pa tko je i prije branio klubovima da prodaju u inozemstvo,salzburg je splitskom adriaticu platio 2 milijuna eura za roguljića.jedan naručen članak,novinari su jučer po pušili k u ra c bobanu i ovakvi članci.hrvatski nogomet danas drži organizirani kriminal,čepinci u osijeku,gregurić,vedriš i ekipa u dinamu,nikica jelavić ubojica u lpkomotivi,mafijaški odvjetnik u hajduku,pripuz u rudešu,vujnovac i njegova klika u vukovaru.što je dobro u tome da krimosi drže nogomet ja ne mogu dokučit ali eto večernjakovi novinarima to je pozitiva.