Puno se buke diglo oko otkaza sportskom direktoru Dinama Marku Mariću, a dio navijača čelnicima maksimirskom kluba zamjera loš tajming. Iako, tajming za smjenu po nekoj logici ne može biti bolji. Jer, prijelazni rok ionako je gotov, nakon 10. veljače na tržištu više nema ozbiljnih igrača koji bi pojačali Dinamo, a logičnije je bilo sada smijeniti Marića te dobiti na vremenu za pronalazak novog rješenja. Dinamo je sada dobio mjesec, dva da odabere novog čovjeka za tu poziciju, a onda će taj “odabrani” imati vremena u miru pripremiti ljetni prijelazni rok.
Mnoga su se imena u posljednja 24 sata izvrtjela kao potencijalni kandidati za novog sportskog direktora Dinama, među njima su i Mihael Mikić, Goran Boromisa, Ivan Mance... Mikić je bivši dinamovac, radom u Sloveniji pokazao je veliki potencijal, baš kao što je i Ivan Mance pokazao talent kao sportski direktor Rijeke, ciparskog Pafosa, sada i turskog Göztepea. Goran Boromisa je pak široj javnosti poznat po odličnom poslu u Olimpiji, u kojoj je naslijedio kaos pa vrlo brzo stabilizirao klub. Olimpija je nakon toga iz Europe izbacila Rijeku, a ove sezone Ljubljančani u 20 kola imaju samo jedan poraz. I u takvim sjajnim rezultatima zmajčeka itekakvu važnost ima i Boromisa, koji je selektirao i doveo igrače.
No, uz dužno poštovanje Olimpiji, jedna je stvar biti sportski direktor najboljeg slovenskog kluba, a posve druga najboljeg hrvatskog kluba. Jer, Boromisa je na dolazak u Olimpiju uspješno nagovarao Raula Florucza iz Jaruna, Petera Agbu iz Dubrave, Thalissona iz Rogaške (Brazilca koji je prije toga igrao za varaždinsku Slobodu u četvrtoj ligi)... Boromisa je pritom očito jako dobro procijenio da su ti igrači podcijenjeni, što dokazuje i to da je s njima u momčadi Olimpija u Konferencijskoj ligi pobijedila LASK i HJK Helsinki...
No, Boromisa bi prije dolaska u Dinamo ipak trebao uspješno voditi sportsku politiku nekog jačeg kluba od Olimpije. Da, možda bi se Boromisa pokazao kao pun pogodak i da odmah stigne u Dinamo, ali u Maksimiru ne smiju još jednom riskirati kao što su riskirali s Marićem. I on je bio jako talentiran, a znamo kako je sve završilo. Dinamu je u ovom času potreban sportski direktor vrhunske razine, netko s imenom i prezimenom u europskim relacijama. Od domaćih takvo je ime jedino Zvonimir Boban, no pitanje je zanima li ga uopće taj posao u Dinamu. Boban bi, sa svojim vezama i perfekcionizmom kakav posjeduje, bio sjajan prvi čovjek Dinamove sportske politike, no dolazak legendarnog kapetana zasad je samo u sferi maštanja navijača plavih.
Eto, sada smo saznali koliku plaću je imao Marić, 30.000€ plus bonusi. I onda se netko čudi zašto je kompletna struka potjerana iz kluba, nema skautinga, liječnička služba vidimo kakva je, uz to je na plaću primljena gomila novih ljudi. Igrači se tjeraju, raskidaju se ugovori, a dovode sumnjivi stranci koji ne čine razliku i daju im se ogromne plaće... A netko je mislio da kada Mamić izvlači novce iz Dinama, da je to katastrofa. Sada imate malo veću količinu takvih...