U međusobnim službenim utakmicama muške košarkaške reprezentacije Hrvatske i Njemačke susrele su se do sinoć 13 puta, pri čemu su naši slavili šest puta, a Nijemci sedam. Tu 13. natjecateljsku utakmicu s Nijemcima naši su odigrali 3. srpnja 2021. u splitskoj Spaladium areni. Bila je to kvalifikacijska utakmica za Olimpijske igre u Pekingu, a u polufinalu tog turnira Njemačka je pobijedila 86:76. Našoj nacionalnoj vrsti nije pomogla ni odlična partija Bojana Bogdanovića, koji je zabio 38 koševa.
Najpozvaniji da se prisjeti te utakmice tadašnji je hrvatski izbornik Veljko Mršić, danas trener talijanskog prvoligaša Sassarija.
– Mislim da nam je Bojan došao tek četiri-pet dana prije početka turnira. Igrali smo dobro prve tri četvrtine, u kojima je Bojan zabio 30-ak koševa. Na ulasku u posljednju četvrtinu imali smo prednost od sedam koševa, no kada je Bojan stao, ostali smo bez napadačkih rješenja. Sve u svemu odigrali smo dobru utakmicu protiv moćne momčad, što je tada prikazano kao neuspjeh. No Nijemci su u finalu dobili Brazil, a već za dvije godine postali su i svjetski prvaci.
Tajna je u jakim klubovima
U čemu je tajna tog uzleta njemačke reprezentativne košarke?
– To je za tako veliku naciju bila normalna posljedica činjenice da su se košarkom kao sportom počeli ozbiljnije baviti. Stvorili su izvrsnu infrastrukturu i danas njihovi klubovi igraju u velebnim arenama koje su u pravilu pune. Kada sam igrao za Cibonu, sjećam se gostovanja u Njemačkoj. Bayer iz Leverkusena igrao je u školskoj dvorani, a Alba u Charlottenburgu, svojevrsnom predgrađu Berlina, u dvorani poput one u Sinju. A sada svi klubovi imaju sjajne dvorane i Njemačka je više puta bila organizator Final Foura Eurolige. Ulm pak ima jednu od najuglednijih košarkaških škola u Europi.
Dojam je da su se njihovi klubovi uspeli na razinu na kojoj su hrvatski nekad bili, ali ih ondje više nema.
– Dok Alba nije istupila svojom voljom, imali su godinama dva euroligaša. Imaju i klubove u Eurokupu i Fibinoj Ligi prvaka, što će reći da njihovi igrači igraju vrlo jake utakmice. Čini mi se da su ovog časa nacija s najviše igrača na američkim koledžima. A mi smo nekad imali Cibonu, Zadar i Split u najjačim europskim klupskim natjecanjima, u kojima su participirali i Zagreb, Zrinjevac, Benston. Svaki tjedan 20-ak hrvatski igrača igralo je Euroligu pa je normalno da napreduješ. Nama to danas nedostaje, a Nijemci sada imaju puno takvih igrača.
Zanimljivo je da je Mršić bio sudionik i prve utakmice protiv Nijemaca, ali tada kao igrač.
– Igrali smo protiv njih 1992. na olimpijskom kvalifikacijskom turniru u Murciji i izgubili na otvaranju turnira. A bili smo u najjačem sastavu, s Draženom, Kukočem, Rađom... Njihovo najveće ime bio je tada već afirmirani NBA igrač Detlef Schrempf.
Još jedna Mršićeva poveznica s reprezentacijom Njemačke jest njen izbornik Álex Mumbrú.
– Jedne sezone, a bila mu je to posljednja igračka, bio sam trener Álexu u momčadi Bilbao Basket.