Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2" na društvenim je mrežama opisao zanimljivu situaciju koja mu se dogodila prije jedne emisije. - Imam skuter. Skuter ima beskontaktni ključ. Sa skuterom dođem na posao i shvatim da je ključ ostao u garaži. Dakle, ne mogu se vratiti doma. Taj dan radim emisiju. Smišljam razne planove kako se vratiti i sjetim se...nazovem čovjeka koji živi u blizini mog stana i zamolim ga da mi provali u zgradu ( ok, dam mu šifru za ulaz) i u garaži mi pokuša naći ključ. On pristane. U garaži ga presretne sumnjičavi susjed...sve ipak prođe dobro. Čovjek nađe ključ i krene na HTV gdje slučajno mora doći baš taj dan. Dođe i da mi ključ. Zahvalim mu i uputim ga gdje treba sjesti u studiju. Stave mu mikrofon. Taj čovjek mi je gost u emisiji. Obavimo razgovor i rastanemo se. Presvučem se, uzmem ključ sjednem na skuter i vratim se doma. Navečer sretnem susjeda koji me pita tko nam to provaljuje u garažu. Objasnim mu. Smije se, napisao je Stanković.
“Sreća u nesreći je da si novinar (ne znam koliko puta imamo priliku reći tu rečenicu)”, napisala je jedna Stankovićeva pratiteljica u komentarima. Također, neki su priznali kako od voditelja nisu niti očekivali nikakav drugačiji zaplet ni rasplet.
Podsjetimo, prošle nedjelje Stanković je u studiju ugostio nastavnicu književnosti Snežanu Radojičić koja je s 40 godina krenula je na put oko svijeta biciklom. Njezina je avantura trajala punih 14 godina, pri čemu je prešla više od 100 tisuća kilometara i 3 tisuće noći spavala je pod šatorom. U početku je put financirala iznajmljivanjem stana, a kasnije i od prodaje knjiga o putovanju.
Krenula je putovati s lošom opremom jer nije imala novca. U početku je imala ljetni šator, koji je propuštao, ali snalazila se. Prvi dobar šator kupila je tek 2016., nakon pet godina nakon putovanja.
- Meni su jutra najljepša. Kad se ja ustanem i živa sam i to je takav osjećaj što sam živa, zahvalnosti što sam živa, na tom novom danu. - Ja tu živim. Kad se ja probudim tamo na minskom polju u Kambodži ili negdje na zatvorskom parkingu u Rumunjskoj, ja sam živa. I to je ono što me drži, poručuje.
Aca Trica , živi ko bubreg u loju na račun zemlje i naroda koje ne može smisliti.