Saša Lozar: 'Moja karijera ima svoj put, nije išla po nekoj špranci ni strogo zadanim pravilima'

Saša Lozar nedavno je predstavio novi singl "Govore mi ljudi", emotivnu pjesmu prožetu snažnom interpretacijom i prepoznatljivom atmosferom koja već godinama obilježava njegov glazbeni rukopis. Glazbenik koji je karijeru započeo u boy bendu Saša, Tin i Kedžo već godinama gradi dvije karijere, pjveačku i voditeljsku, budući da ga svakog jutra slušamo u jutarnjem programu Antene Zagreb. Kada se ugase mikrofoni Saša je obiteljski čovjek. Ove godine sa suprugom Marinom slavi 20 godina braka. Kako nam je otkrio u intervjuu, njihova kći Eva ove godine napušta obiteljski dom i odlazi na studij u inozemstvo.

Najava kaže da novi singl "Govore mi ljudi" donosi atmosferu i maniru vašeg velikog hita "Nemoćan pred njom". Koliko je u današnje vrijeme izazovno ostati vjeran svom glazbenom rukopisu, a istovremeno ponuditi nešto svježe? Nije lako, to je uvijek određeni rizik, ali kada se dogodi pjesma, shvatiš da si na svom, pravom putu. Ne možeš pobjeći od sebe. U studiju se puno toga događa – spoj ljudi, autora i producenta. Imaš plan, ali često i mimo njega napraviš neke stvari koje na kraju ispadnu dobro. Uživam u procesu snimanja, a interpretacija mi je jako važna, kao i zvuk koji sam gradio. Svatko u timu ima isti cilj i u tom se spoju sve posloži. "Nemoćan pred njom" je pjesma koja je osvojila ljude – slična forma, isti autor i senzibilitet koji mi jako odgovara.

Pjesma govori o "ljubavi jačoj od razuma". Jeste li privatno tip koji u životu više sluša razum ili bez zadrške idete tamo kamo vas srce vuče? Balansiram, vjerujem da je kod svih tako. Odgovornosti prema životu ne dopuštaju puno toga bez razuma. Ali da me srce znalo povući – priznajem da jest.

Spot je sniman u Novim dvorima u Zaprešiću, blizu mjesta gdje je Vaša priča i započela. Kakav je bio osjećaj vratiti se na "domaći teren"? Jesu li proradile uspomene iz tinejdžerskih dana tijekom snimanja? Moram priznati da mi je to bilo baš emotivno i ponosan sam što moj kraj ima ovako nešto za pokazati. Filip Dizdar to je jako lijepo i jednostavno dočarao. Sve mi je prošlo kroz glavu. Djetinjstvo je svima posebno razdoblje, a meni se sve preklapa s glazbom. Kod nas je to bilo obiteljski – dida je svirao bas, tata klavijature, pjevali su po zabavama, a ja zajedno s njima.

Pjesmu opisuju kao iznimno emotivnu, sa snažnom interpretacijom. Kako se pripremate za takve pjesme u studiju? Morate li u sebi "iskopati" neku staru nostalgiju ili bol da biste prenijeli tu vrstu emocije? Proces je trajao, nismo žurili u studiju. Dobro sam razradio aranžman vokala u svojoj glavi. Autor pjesme Ante Pecotić i producent Bojan Šalamon Shalla jednako su tako radili na svom dijelu posla. Snimanje se odvijalo u više navrata kako bismo dobili to što se čuje. Atmosfera tijekom snimanja je jako bitna – sve mora štimati i uvjeti moraju biti idealni. U glavi složim scenarij koji pjesma nosi kako bih ga povezao s emocijom i to mi je početna točka. Ponekad ode u smjeru koji nisam planirao pa se interpretacija tako gradi. Uglavnom nema tu matematike ni kalkulacije – sve je otvoreno.

Kada danas pogledate mladića koji je tek sanjao glazbenu karijeru, što biste mu poručili? Strpljenje i izdržljivost, tada i sada. Moja karijera ima svoj put, nije išla po nekoj špranci ni strogo zadanim pravilima. Bilo je uspona i padova koje je trebalo savladati. Volim to što radim – svoje pjesme i suradnje – i to me održava na pozitivan način. Loše trenutke brišem jer jedino tako mogu funkcionirati.

Ljubavne teme često su u središtu Vaših pjesama. Zašto mislite da se ljudi upravo u takvim pričama najlakše pronalaze? Leže mi balade, taj tip pjesama. Kroz njih možeš lijepo prenijeti emociju koja je svima važna – meni kao vokalistu, publici i eteru također. Sve se vrti oko te emocije. Moj početak me odredio – prvi ozbiljniji nastup na Runjićevim večerima, interpretacija "Magdalene" uz Olivera Dragojevića na klaviru, zatim "Šumi, šumi, javore" na Škorinom koncertu. Idealno za mladog glazbenika. To se nije dogodilo slučajno, kao što ni ja nisam to mogao slučajno interpretirati. Bio sam preplašen, ali se nešto posebno dogodilo na pozornici. Nisam kalkulirao.

Koliko Vas je život kroz godine promijenio? Jeste li danas emotivniji ili racionalniji nego nekad? Balansiram – jedino je tako moguće. Sve sam isprobao, ali mjera je u svemu bitna. Svoju emociju prenosim kroz pjesme, a razum me održava tamo gdje jesam.

Već godinama ste jedno od najprepoznatljivijih radijskih lica i glasova u jutarnjem terminu. Kako danas, s odmakom, gledate na tu dualnost – ujutro zabavljate ljude na radiju, a navečer ste na pozornici kao pop zvijezda? Zabavno je, uživam sa svojom ekipom u eteru. Radio je nepredvidiv, pozitivan, svjež i brz. Izgleda lako, ali nije – iza svega stoji puno pripreme i profesionalizma. Meni to odgovara jer ima puno glazbe, izazova i smijeha. Sve se spojilo u jednu dobru priču – imam kontinuitet i iskustvo koje je neprocjenjivo. Koncerti su druga priča, ali sličnog modusa jer je publika slična. Imaš bend koji je jednako neprocjenjiv. Usklađujem to dvoje i nitko ne trpi. Mnogi kolege rade i dodatne poslove, pogotovo nove generacije – to je zdravije i opuštenije.

Može li se čovjek uopće naviknuti na dizanje u 5 sati ujutro? Je li Vam se kad dogodilo da ste zaspali? Dvaput mi se dogodilo da sam prespavao alarm, što je dobra statistika u ovih petnaestak godina na radiju. Dizanje u pet ujutro nikome nije normalno i mislim da se nikada neću naviknuti. Ali kada radiš nešto što voliš i ne obavljaš zadatke s grčem, sve je podnošljivo.

Biti pozitivan i pun energije rano ujutro ogroman je posao. Što radite onih dana kada se probudite "na lijevu nogu"? Kako se tada prebacujete u onaj prepoznatljivi, optimistični mod? Jednostavno se ne prebacujem. Nikada nisam glumio i to mi ne pada na pamet. Normalno je i ljudski ponekad biti loše volje – treba to prihvatiti i iskoristiti kao temu za program. Nisam siguran da bi moj jutarnji show bio uspješan da sam stalno sladunjavo dobre volje.

Pomaže li Vam radijski posao da bolje "osjetite" što publika želi čuti na sceni, s obzirom na to da ste svakodnevno u doticaju s glazbenim trendovima? Itekako. Svaki dan nešto naučim, uočim i pratim – drugačije ne ide. Radio mi je puno pomogao u komunikaciji s publikom. Stalno si na izvoru noviteta i u kontaktu s ljudima, što je u ovom poslu neprocjenjivo.

Supruga Marina i Vi slovite za jedan od najstabilnijih parova na našoj sceni. Koja je vaša tajna uspjeha u svijetu gdje su estradni brakovi često pod povećalom i pod pritiskom? Ljubav i poštovanje. Ne uzimati jedno drugo zdravo za gotovo. Prihvatiti da nisi uvijek u pravu – to je 80 posto uspjeha. Dosta doziram privatni život jer se moje cure ne žele medijski izlagati i to poštujem.

Vaša kći Eva više nije mala djevojčica. Kako se snalazite u ulozi oca odrasle kćeri? Pokazuje li ona interes za medije, glazbu ili ima svoj put?Oduvijek je pokazivala talent za umjetnost, ali zasad neće mojim stopama. Ima svoju ideju i viziju, a mi to kao roditelji poštujemo i podržavamo. Ova godina donosi veliku prekretnicu jer kreće studirati u inozemstvu i, iskreno, jedva držim emocije pod kontrolom. Na to te nitko ne može pripremiti.

Glazbena scena se promijenila od Vaših početaka do danas - streaming, društvene mreže, kratki formati. Što Vam u tim promjenama odgovara, a što Vas muči? Društvene mreže su puno toga promijenile – praktične su jer si sam kreator sadržaja, ali su i dodatna odgovornost. Moraš paziti na puno toga, imidž je važan i publika ne prašta pogreške. Što se tiče nedostataka, ne sviđa mi se tempo zadržavanja pjesama u eteru. Nekada si snimao jednu pjesmu godišnje koja bi s vremenom postala hit ili ne, a danas je to gotovo nemoguće. Puno dobre glazbe prolazi ispod radara. Ne stigneš je plasirati ni promovirati kako treba. Ulaganja su velika, a povrat nije uvijek jednak. Kratki formati dominiraju, pjesme se skraćuju, a algoritmi diktiraju tempo. Prilagodba je neminovna.

Kako gledate na umjetnu inteligenciju u glazbi? AI može pomoći u tehničkom dijelu posla – brže stvaranje demo snimki, lakši pristup alatima i prijedlozi harmonija. Kao alat ima smisla, ali teško može zamijeniti autentičnu priču i ljudsku emociju. Postoji i opasnost od zloupotrebe glasova i identiteta, kao i pitanja autorskih prava. Ušli smo u novu eru koja će zahtijevati prilagodbu.

Što Vas još uvijek uzbuđuje u ovom poslu? Onaj osjećaj kad sam na dnu, kad pomislim da ništa nema smisla. Tada shvatim koliko sam zapravo blagoslovljen ovim pozivom i krećem ispočetka. Ljubav uvijek prevlada.

Postoji li pjesma drugog izvođača za koju biste voljeli da ste je Vi napisali ili prvi otpjevali? "Pelin i med" Dina Dvornika i "Mjesto za dvoje" Dina Šarana. Očito me Dino inspirira. Gibonnijeva "Nisi više moja bol" jedna je od najemotivnijih pjesama koje sam čuo. Od svojih pjesama posebno sam ponosan na suradnju s Aljošom Šerićem na "Tvoj dio neba". Naravno, bilo bi sjajno da sam napisao "365".

Koji su Vam planovi nakon ovog singla? Gdje ćete nastupati ovog ljeta? Moj šesti studijski album izlazi do kraja godine – materijal je gotovo u potpunosti snimljen. Pred nama je još puno posla. Ljeto će biti kombinacija snimanja, odmora i nastupa. Prvi koncert je u mom kraju, u Mariji Gorici 27. lipnja na eventu vinarije Žnidarić "Rosé i maline", gdje ću premijerno izvesti novi singl.

Hoće li biti vremena za odmor? Kako izgleda Vaš odmor iz snova? Uvijek treba naći vremena za odmor. Što sam stariji, to više cijenim mir i izolaciju. Nakon 18 godina opet smo u "formaciji u dvoje", što će biti zanimljivo. Počeo sam izbjegavati mobitel na putovanjima i to mi je odlična odluka.

Video