Prije 50 godina Pink Floyd objavili su album "Wish You Were Here", nasljednika famoznog "The Dark Side of the Moon" iz 1973. S obzirom na golem uspjeh prethodnika, radilo se o jednom od važnijih "nastavaka" na tadašnjoj sceni, kojime su Pink Floyd potvrdili status jednog od najvećih rock sastava sedamdesetih. Čak niti zadrti fanovi ne mogu se lako odlučiti kad trebaju odabrati najdraži album Pink Floyda iz tog srednjeg razdoblja rada, ali ova dva obično se nalaze na vrhu popisa. Ovih dana, nakon objave velikog box seta povodom 50. godišnjice albuma, pjesma "Wish You Were Here" zabilježila je više od milijardu preslušavanja na streaming servisima i ušla među najslušanije pjesme u povijesti. Skupa s uspjehom box seta na top listama prodaje, pokazuje se da ime Pink Floyd i danas ima veliku privlačnost kod publike, više od 40 godina nakon što se originalna postava razišla 1983., a Roger Waters i ostatak grupe nastavio različitim smjerovima. Zanimljivo je da su na turneji nakon "The Dark Side of the Moon" 1974. članovi grupe već svirali dvije duge kompozicije ("You've Got to be Crazy" i "Raving and Drooling"), koje će se tek 1977. pod drugim nazivima naći na idućem albumu "Animals". Štoviše, s njima su započinjali i koncerte 1975. na promotivnoj turneji "Wish You Were Here", a obje se nalaze i na snimci koncerta iz Los Angelesa koja se nalazi u box setu "Wish You Were Here". Najveća zanimljivost je da jedan od ključnih bendova sedamdesetih godina nije snimao svoje koncerte, pa je ovaj live zapis preuzet sa davne piratske snimke koju je legendarni Mike Millard snimio u losangeleskoj dvorani Sports Arena, a remasterirao ju je Steven Wilson, inače zadužen za nove remikseve mnogih klasičnih studijskih albuma iz tog razdoblja. Ovo je prvi put da se Wilson bavi "piratskom" snimkom.
Već taj podatak naglašava paradoks, da je grupa poznata po minucioznom radu u tonskom studiju i mjesecima snimanja, u nedostatku profesionalnih live dokumenata bila primorana koristiti zapis iz publike koji desetljećima kola na tržištu. Zapravo, primorana je bila tvrtka Sony, kojoj su prije nekoliko godina Pink Floyd prodali svoj katalog za 300 milijuna dolara, a upravo ta činjenica oslobodila je teren za izdanja poput ovoga, ili lanjskog filma i koncerta Pink Floyda iz Pompeja 1971. U situaciji kad su Roger Waters s jedne, a David Gilmour, Nick Mason i pokojni Rick Wright s druge strane, bili dijelom posvađanih i suprotstavljenih frakcija, jedino rješenje za "oslobađanje" kataloga Pink Floyda od samih članova grupe bila je "isplata" i Sonyjevo preuzimanje poslovnih i kreativnih odluka. Sudeći po tržišnom uspjehu lanjskih "Pompeja" i ovogodišnjeg boxa "Wish You Were Here" - oba projekta dospjela su na vrhove top-lista i prodala se u velikim količinama - čini se da se napokon otvorila izgledna opcija u kojoj će poklonici Pink Floyda moći očekivati još atraktivnih izdanja iz arhiva.
Malo je ljudi koji ne znaju ključne teme albuma, višeminutnu epsku "Shine On You Crazy Diamond" koja otvara i zatvara album, ili naslovnu baladu koja se prometnula u jednu od najpoznatijih pjesama sedamdesetih. No, još manje ljudi znalo je ono što je nedavno otkrio bubnjar Nick Mason, da tematska okosnica albuma, o kojoj ove dvije pjesme govore, nije niti postojala dok početkom 1975., za vrijeme snimanja, u londonski Abbey Road studio nije iznenada banuo Syd Barrett, vođa grupe koji je napustio Floyde nakon prvog albuma 1967. Nedavno su se pojavile i do sada neviđene fotografije neprepoznatljivog, udebljanog, ćelavog i fizički potpuno promijenjenog Barreta s članovima Floyda u studiju. Narušenog psihofizičkog stanja, upravo je taj trenutak odredio smjer albuma tematski posvećenog "ludom dijamantu", otuđenosti, prazninama u ljudskim odnosima, ali i kompromisima u diskografskoj i glazbenoj industriji u pjesmama "Welcome to the Machine" i "Hava a Cigar". Sve to nalazilo se i na ovitku albuma posvećenom praznini i izolaciji, kroz dizajn tima Hipgnosis, redovitih suradnika na omotima Pink Floyda, a u novom reizdanju dolazi u proširenoj formi velike knjige tvrdog uveza s dosad neobjavljenim fotografijama, strip-programom tadašnje turneje i posterom iz Knebwortha.
Nije bilo čudno da je Barrettov dolazak među staro društvo 1975. i šok koji je izazvala njegova promijenjena pojava usmjerio album "Wish You Were Here" prema temama koje danas svi znaju napamet. U intervjuu prilikom dolaska u Zagreb prije nekoliko godina, Nick Mason mi je obrazložio značaj koji je Syd Barrett imao za grupu; "Čitav prvi album 'The Piper At The Gates Of Down' napisao je Syd. Nakon što smo se morali baviti Sydovim mentalnim slomom bili smo enormno pozitivni u našoj vjeri u mogućnosti sastava, iako smo upravo bili izgubili frontmena, glavnog autora i šefa grupe. Ipak smo bili puni želje da uspijemo i to nas je nosilo kroz čitavo to razdoblje kako smo razvijali novi zvuk. Gubitkom Barretta potpuno smo promijenili naš način rada u tonskom studiju."
Ogroman uspjeh na tržištu i trijumfalna turneja ostale su primjer blockbustera sedamdesetih koji se i danas prodaje u ogromnim količinama. Pogotovo kada su na box set "Wish You Were Here" (Sony/Menart) uključene mnoge popratne snimke koje paket čine iscrpnim audiovizualnim pregledom tog razdoblja rada grupe. Riječ je o albumu sa samo pet pjesama, a "Shine On You Crazy Diamond" (podijeljena u dvije skladbe) zauzima više od 50 posto ukupnog trajanja albuma od 44 minute. Na dodatnom bonus CD-u ili vinilu, nalazi se i nova, spojena verziju od 25 minuta trajanja, iako je tema od samog početka bila zamišljena u dva dijela. "Have A Cigar" Watersova je oštra optužnica glazbene industrije, pjeva ju Roy Harper, s poznatim stihom "Oh by the way, which one's Pink?", kao dokazom površnosti i mimikrije u odnosima izvođač-izdavač-publika. Industrijski, pulsirajući zvučni efekti u pjesmi "Welcome to the Machine" kao da su odraz mehaničke, profitu usmjerene glazbene industrije, što je bila jedna od omiljenih tema Rogera Watersa.
Ukoliko vam je veliki box set preveliki zalogaj, odvojeni Blu-ray disk donosi sve sadržaje, uključujući i novi Dolby Atmos miks koji je napravio James Guthrie, 5.1 surround miks, originalni stereo miks iz 1975. i legendarni 4.0 kvadrofonski miks iz 1975. Mnogima će najzanimljiviji dio biti Live Bootleg, sa spomenutih 16 pjesama koje je snimio bootlegger Mike Millard na koncertu u Los Angeles Sports Areni 26. travnja 1975. Uz to, Blu-ray disk donosi zapise filmskih projekcija koje je grupa koristila na pozornicama 1975., i kratki film dizajnera Storma Thorgersona iz 2000. Svi novi formati "Wish You Were Here" (osim samostalnog vinilnog LP-ja), sadrže šest dosad neobjavljenih alternativnih verzija i demo snimki. Među raritetima su dvije demo verzije "The Machine Song" koja će kasnije postati "Welcome to the Machine", prva verzija pjesme "Wish You Were Here", te spomenuti novi stereo miks cjelokupne skladbe "Shine On You Crazy Diamond", sastavljene od devet dijelova. Instrumentalnu tema "Wine Glasses", alternativnu verziju "Have a Cigar i "Wish You Were Here" sa violinom Stephana Grappellija, znamo od 2011., a ovdje upotpunjuju paket i pokazuju kakvo je to vrijeme bilo, kad je i snimka naslovne pjesme sa sudjelovanjem slavnog Stephana Grappellija ostala zaključana u arhivu.