U 83. godini života preminuo je John 'Poli' Palmer, svestrani glazbenik najpoznatiji po svom radu u progresivnom rock bendu Family. Njegov jedinstveni pristup instrumentima poput vibrafona, flaute i sintesajzera ostavio je neizbrisiv trag na britanskoj glazbenoj sceni.
"Tužna vijest danas. Naš prijatelj i multiinstrumentalist benda Family, Poli Palmer, preminuo je", stoji u kratkoj izjavi objavljenoj na službenoj Facebook stranici benda, kojom je potvrđen odlazak jednog od ključnih članova britanske progresivne rock scene. Palmer je preminuo u 83. godini života, a iza sebe je ostavio bogatu glazbenu ostavštinu koja je oblikovala zvuk ne samo njegovog matičnog benda, već i brojnih suradnika s kojima je radio tijekom karijere duge više od pet desetljeća. Njegova sposobnost da vješto barata različitim instrumentima, od vibrafona i flaute do klavira i ranih sintesajzera, učinila ga je jedinstvenom figurom čiji se doprinos i danas cijeni među poznavateljima glazbe.
Palmer se pridružio bendu Family krajem 1969. godine, zamijenivši Jima Kinga, čiji je odlazak bio posljedica, kako se navodi, "nestalnog ponašanja". Njegov dolazak bio je prekretnica za bend. Budući da su mnoge pjesme za nadolazeći album A Song For Me (1970.) bile napisane imajući na umu Kingov saksofon i harmoniku, Palmer je morao brzo prilagoditi aranžmane. Učinio je to na spektakularan način, transformirajući zvuk benda svojim instrumentarijem. Pjesma "Drowned In Wine" postala je punokrvni rocker s njegovom distorziranom flautom, dok je vibrafon unio jazz prizvuk u blues numeru "Love Is a Sleeper". Njegovim dolaskom Family je dobio novu energiju i kreativni zamah, što je publika i kritika odmah prepoznala.
Tijekom svog trogodišnjeg boravka u bendu, Palmer je svirao na njihovim najcjenjenijim albumima: Anyway (1970.), Fearless (1971.) i Bandstand (1972.). Na albumu Fearless, koji se smatra svojevrsnom "rock operom radničke klase", njegov se utjecaj posebno osjetio; pridonio je instrumentalnoj jazz skladbi "Crinkly Grin", a na pjesmi "Larf and Sing" preuzeo je i ulogu glavnog vokala. U tom razdoblju bend je doživio svoj komercijalni vrhunac, s nekoliko albuma na top ljestvicama te hit singlovima poput "In My Own Time" i "Burlesque", koji su pokazali njihovu nevjerojatnu glazbenu raznolikost. Unatoč uspjehu, Palmer je napustio bend krajem 1972. godine, uoči snimanja albuma It's Only A Movie, tražeći nove glazbene izazove.
Prije nego što je postao dio Familyja, Palmer je već izgradio impresivnu karijeru na vibrantnoj britanskoj sceni 60-ih. Počeo je kao bubnjar, a ljubav prema jazzu navela ga je da počne svirati i vibrafon, instrument koji je kasnije nazivao svojim "oružjem izbora". Bio je član benda The Hellions, zajedno s Jimom Capaldijem i Daveom Masonom, koji će kasnije osnovati slavni Traffic. Svirao je i u psihodeličnom bendu Blossom Toes, blues-rock sastavu Bakerloo te folk-prog grupi Eclection, s kojom je 1969. nastupio na legendarnom festivalu Isle of Wight. Ta iskustva oblikovala su ga kao svestranog glazbenika spremnog na eksperimentiranje, što je kasnije u potpunosti došlo do izražaja u radu s Familyjem.
Nakon odlaska iz Familyja, Palmer je postao izuzetno tražen kao studijski glazbenik. Njegov talent prepoznali su neki od najvećih glazbenika tog doba, pa je tako surađivao s Peterom Framptonom, soul pjevačicom Lindom Lewis i Elkie Brooks. Ostavio je trag i na solo albumu Petea Townshenda iz The Who, All The Best Cowboys Have Chinese Eyes (1982.), te na albumu Kevina Ayersa As Close As You Think (1986.). Ipak, najznačajnija je ostala njegova dugogodišnja suradnja s bivšim pjevačem Familyja, Rogerom Chapmanom. Palmer je svirao na Chapmanovom projektu Streetwalkers, kao i na njegovim brojnim solo albumima. Njihovo prijateljstvo i kreativna veza trajali su desetljećima, a kulminirali su 2021. godine albumom Life In The Pond, koji su zajedno napisali i producirali, dokazujući da njihova glazbena kemija nije izblijedila s godinama.
Osim kao suradnik, Palmer se istaknuo i kao inovator i solo autor. Godine 1985. objavio je solo album Human Error, na kojem je istraživao spoj elektroničke glazbe, fusion jazza i world music elemenata, koristeći tada revolucionarni Fairlight CMI sintesajzer. Na albumu su gostovali i bivši članovi King Crimsona, Boz Burrell i Mel Collins. Još ranije, 1976. godine, napisao je glazbu za rock operu Hero. Njegova sklonost tehnologiji bila je vidljiva i tijekom ere s Familyjem, kada je bio jedan od prvih glazbenika koji su koristili rane EMS sintesajzere na pozornici. Iako je tehnologija tog vremena bila nepouzdana, a ugađanje instrumenata prava noćna mora, Palmerova želja za pomicanjem granica rock zvuka bila je nezaustavljiva, što ga je činilo pionirom u korištenju elektroničkih instrumenata u rock glazbi.
Svoju ostavštinu dodatno je potvrdio sudjelovanjem u ponovnom okupljanju benda Family, koje je trajalo od 2013. do 2016. godine. U tom su razdoblju održali niz uspješnih koncerata i festivalskih nastupa, podsjećajući stare i upoznavajući nove generacije s jedinstvenim zvukom koji su stvorili. John 'Poli' Palmer ostat će upamćen kao glazbenik koji se nije bojao eksperimentirati i koji je u rock kontekst unio instrumente i zvukove koji su se smatrali nespojivima s tim žanrom. Njegov doprinos nije bio samo u tehničkoj vještini, već i u stvaranju jedinstvene zvučne palete koja je bend Family učinila jednim od najoriginalnijih sastava svoga vremena.