Priča o kratkom dokumentarnom filmu "Vuk koji je tražio ljubav", mogla bi i sama biti predložak za dobar film. Naime, scenarij Tonija Volarića, nazvan po dječjoj priči francuskih autorica Orianne Lallemand i Éléonore Thuillier, o ljudima koji pomažu djeci prebroditi dane u bolnici, odbijen je na svim instancama koje u Hrvatskoj mogu novcem poreznih obveznika poduprijeti financiranje takvih projekata. A upravo je objavljeno da će premijerno biti prikazan publici ovogodišnjeg, 19. Vukovar film festivala, što znači da je velikan hrvatskog glumišta i umjetnički direktor Vukovara, Dragan Despot, stao iza ekipe koja je 26-minutni dokumentarac proizvela bez ikakvog proračuna.
– Zahvalan sam vodstvu Vukovara je nejaka riječ. Kad su nas stručnjaci odbili, prvo smo malo tugovali, a onda se u vama probudi inat. Odlučite pobijediti zbog divnih ljudi koji, također bez ikakve naknade, daju svoju ljubav malim bolesnicima među kojima, ne daj Bože, može biti dijete svakog od nas. Pa nije li ljubav jača od svega? Ovaj je jednostavan i pomalo ogoljen film o Badnjaku 2024. u dječjoj bolnici, dokaz je da jest. Ekipa i glavne protagonistice su pak znak da nas još ima, da su tu oko nas ljudi koji razumiju bit kratkog vremena koje provedemo na Zemlji. Daruj i ne očekuj povrat – govori nam Toni Volarić koji je snimio više od 40 dugometražnih dokumentaraca o najpoznatijim hrvatskim glazbenicima.
Dokumentarac donosi priču o volonterima koji, nakon uobičajenih svakodnevnih obveza, baš svaku večer u godini, pa tako i na Badnjak, odlaze u bolnice čitati malim pacijentima priče za laku noć. Među volonterima su profesori, menadžeri, domaćice, umirovljenici, studenti, pa i piloti. Sam dokumentarac ima poprilično jasnu fabulu – slijedimo četiri lika, četiri volontera koja rade svoje poslove tijekom dana, a negdje do otprilike polovine dokumentarca gledatelji u biti ne shvate što je to zajedničko jednoj studentici, jednoj menadžerici u velikoj turističkoj tvrtki, jednoj umirovljenoj profesorici hrvatskog i engleskog jezika i jednoj voditeljici volonterske udruge.
– Dakle, dok većina nas pjevamo, dijelimo darove ili gutamo kalorijske bombe na okićenim štandovima naših gradova i mjesta, mali pacijenti, iako okruženi požrtvovnim i plemenitim liječnicima i sestrama, u bolničkim sobama tuguju i strepe. Kad sam prvi put išao vidjeti kako bismo mogli snimiti materijal za film, čim sam ušao u sobu, mala je pacijentica zaplakala pomislivši da sam liječnik koji će je opet pikati. Vjerujte, bez ikakve patetike, a to kaže u filmu i jedna od volonterki, u toj je sobi osim malog pacijenta i tete koja ga pričom bar na nekoliko minuta u mašti vodi u priču o vuku koji se želi zaljubiti, sigurno i sam Bog. Jer nije važno mahati krunicama, kupovati majice ni, urlajući, deklarirati se vjernikom; ako si loš čovjek, to ti neće puno pomoći. Pa pogledajte samo što, zazivajući svoje bogove, ovog trenutka neki monstrumi rade kod nas i u svijetu. Mislim da je puno važnije vjeru svjedočiti djelima, kao toliko dobri ljudi oko nas, pa i glavni likovi ovog kratkog dokumentarca – govori redatelj. Dodaje kako je osnovna ideja dokumentarca dobrota, a ljudima u ovih 26 minuta filma želi poručiti da se ne osvećuju, da ne idu u zlo, jer zlo će ih inficirati.