Danas je, u doba dominantne digitalije i AI-a, nekima ipak važno istaknuti naljepnicu "analogni originali" na svojim albumima. Dapače, baš zbog toga dolaze do publike diskofila i audiofila kojima je analogno još uvijek sinonim za najbolji zvuk, pogotovo ako se radi o reizdanjima starih, klasičnih albuma. A pogotovo Neilu Youngu koji je nedavno na tržište stavio svoj neobjavljeni album "Oceanside Countryside" iz 1978., zapravo prvu verziju daleko poznatijeg blockbustera "Comes a Time" koji je tada službeno objavljen.
Analogno remasteriran iz "ruku i ušiju" možda najcjenjenijeg tonskog inženjera Chrisa Bellmana, izdanje "Oceanside Countryside", kako je i uobičajeno u Youngovu slučaju, dolazi s originalnih vrpci i masteringa u studijima renomiranog Berniea Grundmana. U ovitku s fotografijom koju mnogi znaju s unutrašnjosti ovitka tada prethodnog Youngova albuma "American Stars 'n Bars" iz 1977.
No, da ne bi sve bilo prejednostavno, valja reći da se pjesme sa spomenutog albuma, ali u nešto drugačijem izdanju, nalaze i na posljednjem golemom Youngovom CD box setu "Archives Vol. 3" objavljenom krajem prošle godine (17 CD-ova i 5 Blu-ray diskova). U čemu je onda razlika s vinilnim "Oceanside Countryside"? Prije svega radi se o originalno planiranom izdanju kakvo je krajem 1977. Young pripremio, odabrao pjesme i poslao šefu Reprise Recordsa, koji je od Younga potom zatražio da nadosnimi neke pjesme koje su većinski bile u akustičnim verzijama. Nekoliko mjeseci kasnije Young se vratio s "Comes a Time", albumom čiji je bestseler status pokazao da je direktor bio u pravu, barem što se tiče uspjeha na tržištu. Ni sam se ne bih kladio da bih, čak niti u retrospektivi, tadašnji "Comes a Time" zamijenio sa "Oceanside Countryside", no, što se tiče pjesničke i autorske slobode, radi se o otvorenom prozoru u Youngov svijet koji kao takav definitivno zaslužuje izdvojeno objavljivanje kao jedan od "izgubljenih" albuma iz povijesti rocka.
Ni popis pjesama na oba izdanja nije isti, pa iako mu je "Comes a Time" kao potpunije i dorađenije izdanje donio daleko više koristi, "Oceanside Countryside" ostaje intiman pogled u svijet autora u radnoj sobi, tj. tonskim studijima, kad je pripremao svoje sljedeće izdanje. Tom prilikom Young se prvo našao na Floridi, gdje je u tonskom studiju snimio solističke pjesme povezane s morem, a zatim u Nashvilleu, koji člini drugi "countryside", kontinentalni dio planiranog albuma.
Kao što smo spomenuli, čak niti verzije nekih pjesama objavljene na box setu "Archives Vol 3." nisu iste. Album je sniman od svibnja do prosinca 1977., a obje verzije dijele sličan country-folk zvuk, s tri pjesme ("Goin' Back", "Human Highway" i "Field of Opportunity") na oba izdanja. Ali izvorni popis pjesama prikazuje kako je "Oceanside Countryside" prvobitno bio planiran. Prvi put dostupan u analognom formatu na vinilu, snimke donose originalne tonske mikseve napravljene u vrijeme snimanja. Kasnije se Youngu pridružila pjevačica Nicolette Larson, s kojom je kratko vrijeme između albuma "American Stars 'n Bars" i "Comes a Time" bio u vezi, a uz Emmylou Harris i Lindu Ronstadt vjerojatno je najbolja prateća pjevačica s kojom je ikada radio. No, njenih dionica, kao niti nadosnimljenih orkestracija i bendovske pratnje koje nalazimo na "Comes a Time", još uvijek nema na prvoj strani vinilnog albuma "Oceanside Countryside".
Sam Young pojasnio je tijek snimanja na svojoj web stranica prije objavljivanja najnovijeg izdanja; "Ovaj analogni album snimljen je 1977. i nikada nije bio objavljen, s redoslijedom pjesama koji sam planirao za album. Snimio sam vokale i svirao instrumente na 'Oceanside' strani na Floridi u Triad studiju i u Malibuu u Indigo studiju. Zatim sam snimao sa svojim fantastičnim bendom i prijateljima u tonskom studiju Crazy Mama's u Nashvilleu na 'Countryside', drugoj strani vinila. Snimatelj je bio Tim Mulligan, a slušajući ove snimke danas, mislim da sam ih trebao objaviti tada."
Čak i ako nisu, ili ako se radi o razumljivom Youngovu favoriziranju novog proizvoda na tržištu, teško je poreći da je u godinama kada je bio u top formi, poput sredine sedamdesetih, rijetko griješio, a većina toga što je snimao kao dio repertoara premijernog kantautora, mogla je biti objavljena. Samo, snimajući album svake godine, problem je bio da ih nije mogao objavljivati po dva iste godine.
I prateći bend bio je pun stalnih suradnika s kojima je Young i ranije tijekom godina snimao neke od svojih klasičnih albuma. Sve pjesme na "Oceanside" izvodi sam Neil Young, a na "Countryside" strani pridružuju mu se Ben Keith (steel gitara), Rufus Thibodeaux (violina), Karl T. Himmel (bubnjevi), Joe Osborne (bas). U pjesmi "The Old Homestead" bas gitaru svira Tim Drummond, a bubnjeve Levon Helm iz grupe The Band. Pjesma "Pocahontas" jedna je od klasičnih Youngovih skladbi za koju je dugo godina tražio "smještaj" i najbolju verziju. Prvo je snimljena s pratećim sastavom Crazy Horse 1975, u vrijeme albuma "Zuma", ali je ostala neobjavljena. Potom ju je Young snimio solistički 1977. i upravo ta verzija nalazi se na "Oceanside Countryside", ali je kasnije nadosnimljena i prvi put službeno objavljena na ključnom Youngovu albumu "Rust Never Sleeps" 1979.
Kao što smo rekli ranije, iako se neke pjesme sa "Oceanside Countryside" pojavljuju i na "Archives Vol. 3", verzije nisu uvijek iste. Neke jesu, poput "Sail Away", "Goin' Back", "Human Highway", "It Might Have Been" i "Pocahontas", dok su "Lost in Space", "Captain Kennedy" i "The Old Homestead" najbrže ugledale svjetlo dana, jer ih je Young još 1980. objavio na tadašnjem albumu "Hawks & Doves". No, "Field of Opportunity" i "Dance Dance Dance" izvorne su verzije pjesama na kojima je Young pjevao prateće vokale, umjesto Nicolette Larson koja mu se pridružila kasnije i nalazi se na snimkama tih pjesama na kolekciji "Archives Vol. 3".
Budući da se radi o tržišnom proizvodu, dakako da postoji nekoliko verzija albuma koji možete kupiti u Youngovoj trgovini nazvanoj "Pohlepna ruka". Pored redovitog "crnog" vinilnog izdanja, "Oceanside Countryside" može se u ograničenoj nakladi kupiti kao prozirni vinil putem Youngova dućana Greedy Hand Store na stranici Neil Young Archives (gdje uz svaku kupovinu dobivate i besplatnu digitalnu verziju u visokoj rezoluciji zvuka), a napravljen je i višekanalni Atmos miks za digitalno preuzimanje, za sve koji vole slušati u formatu kućnog kina preko većeg broja zvučnika.
Za sve ostale u trgovinama je golemih 17 diskova box seta "Archives Vol. 3" i knjižicom sa svim podacima o snimanjima, kao posljednja retrospektivna instalacija Youngove epske karijere. Među svim tim izdanjima ukupno se nalaze i četiri studijska albuma koje nije objavio kad su snimljeni; "Homegrown" 1974., "Hitchhiker" 1976., "Chrome Dreams" 1977. i "Oceandside Countryside" 1978. Mogli bi dodati i dvostruki vinil "Dume", nedavnu proširenu dvostruku vinilnu kolekciju svih pjesama snimljenu za album "Zuma" 1975, ali niti to nije sve iz Youngova arhivskog podruma.
Ako je vjerovati glasinama, krajem godine trebao bi objaviti album "Johnny's Island" (ili "Island in the Sun"), izvorno snimljen početkom 1982., ali neobjavljen zbog "rata" i nesporazuma koje je imao s Davidom Geffenom iz diskografske kuće za koju je tada snimao. Samo dvije pjesme s tih sessiona objavljene su na tadašnjem "kompjuterskom" albumu "Trans". Dapače, Geffen je kasnije sudski tužio Younga zbog činjenice da je sredinom osamdesetih potpisao ugovor s njim, ali je ovaj snimao "netipične" albume, drugačije od onoga što su u Geffen Records očekivali. I taj sjajan, inovativan rad nalazi se među snimkama u kutiji "Archives Vol 3.", ali s radi o toliko dobrom i pažljivo koncipiranom projektu da definitivno zaslužuje izdvojeno izdanje, kao možda i najzanimljiviji Youngov neobjavljeni album. Jer, dok su svi ovi spomenuti dio prepoznatljive Youngove kantautorske poetike, "Johnny's Island" sasvim je drugačija priča, hrabar otklon od očekivanog s jednako visokim rezultatima u problematičnim i drugačijim osamdesetim godinama. A tek se čeka "Archives Vol. 4", za razdoblje od kraja osamdesetih nadalje kad se Young po svim parametrima opet vratio u najjaču formu i ponovno osvajao i kritičare i publiku.
VIDEO: Nina Badrić najavila koncert u Splitu: 'Čast mi je pjevati na ovom prekrasnom mjestu'