U posljednjem izdanju emisije „Nedjeljom u 2” voditelja Aleksandra Stankovića uz kolege Danijelu Trbović i Zorana Vakulu gostovala je i novinarka Hrvatskog radija te voditeljica uspješnog podcasta 'PSIHOLOG(I)JA', Ivana Radaljac-Krušlin, koja je govorila o svojim počecima u medijima, ljubavi prema radiju i televiziji te ljudima koji su obilježili njezin profesionalni put.
Za svoje gostovanje Ivana je dobila niz pohvala na društvenim mrežama. - "Predivna Ivana", Meni najomiljenija na Sljemenu", "Pametna i lijepa žena" - izmjenjivali su se komplimenti na njezin račun. Radaljac-Krušlin je, inače, supruga hrvatskog kantautora i osnivača grupe Latino, Željka Krušlina Kruške, s kojim ima 26-godišnju kćer Editu, koja slijedi majčine stope i gradi karijeru u medijima.
- Ona je organizirana osoba. U mom pomalo kaotičnom svijetu u kojem se ja krećem, gdje preskačem sa sporta na glazbu, s glazbe na likovnu umjetnost, s likovne umjetnosti na poeziju, ona je uvela kakav takav red - ispričao je jednom prilikom Željko za Story čime ga je supruga osvojila.
Željko iz prvog braka ima i sina Filipa, koji je profesionalni košarkaš, te izvanbračnu kćer Ivanu. O zajedništvu njihove obitelji najbolje govori podatak da su Ivana i Željko prije dvije godine otputovali na Sardiniju u posjet posinku Filipu koji je tada ondje igrao košarku, a naša voditeljica o tom putovanju je progovorila za Večernji list.
Podsjetimo, govoreći o tome zašto voli radio i televiziju, Ivana je u "NU2" objasnila je kako je još kao djevojčica bila „zaražena” medijima, ponajviše zahvaljujući ocu koji je strastveno pratio informativni program. Prisjetila se da je televizijsku karijeru započela na lokalnoj televiziji u Pločama, odakle je došla u Zagreb. Ipak, kaže, radio joj je uvijek bio bliži. – Radio je kazalište za uši. To je prostor gdje mogu kreativnost izraziti puno bolje nego na televiziji. Radio je brži, konkretniji i može biti puno bliži ljudima, objasnila je.
Ivana Radaljac Krušlin govorila je o svojim reportažama o socijalnim temama i iskustvima rada s ljudima s margine društva. Kazala je da je upravo Vojo Šiljak u njoj probudio interes za radijske reportaže i duže dokumentarne forme. Prisjetila se kako je odlazila u arhivu slušati stare reportaže nastale još prije njezina rođenja i tada se zapitala može li i sama napraviti nešto slično.
Kada je urednici Ivanki Zorić predložila da radi reportaže s ljudima s društvene margine, dobila je podršku i krenula u svoj prvi veliki projekt – priču o beskućnicima. – Shvatila sam da ne mogu samo prići čovjeku na ulici i pitati ga je li beskućnik. Jako me mučilo kako razgovarati s ljudima, a da im ne narušim dostojanstvo, rekla je. Otkrila je da je tjednima pokušavala pronaći sugovornike i da joj je taj proces bio emocionalno vrlo težak. – Isto je bilo i kad sam tražila prostitutku s kojom bih razgovarala. Kako prići ženi i pitati je čime se bavi, kako živi, zna li njezina obitelj za to? To su vrlo osjetljive situacije, rekla je. 'Svima se može dogoditi takva priča'.
Spomenula je i izvještavanje tijekom lošeg vremena, kada se radilo unatoč kiši i teškim uvjetima jer je živi program uvijek imao prioritet. Posebno joj je ostalo u sjećanju izvještavanje nakon atentata na Ivu Pukanića, kada se slučajno našla vrlo blizu mjesta eksplozije. Bez opreme i ekipe, s mobitelom, blokom i olovkom, ostala je raditi dok nisu stigle druge novinarske ekipe.
Velik dio razgovora posvetila je emisijama o mentalnom zdravlju koje uređuje i vodi. Ispričala je da ju je psihologija oduvijek zanimala te da je ideju za takvu emisiju predložila uredništvu Hrvatskog radija. Prve emisije radila je s pokojnom profesoricom Mirjanom Krizmanić, od koje je, kako kaže, mnogo naučila.
Mogla je pitati "profesionalku" za Pukanića. Ona je tada žarila i palila sa Crnogorskom mafijom.