Glumac Asim Ugljen uvijek iskreno i bez zadrške otvara teme o kojima ne vole svi javno pričati, pa je tako jednom prilikom gostujući u emisiji „Dr. Beck“, iskreno ispričao svoje iskustvo s alopecijom areatom – autoimunom bolešću koja uzrokuje gubitak kose na jasno omeđenim, kružnim područjima vlasišta i brade, takozvanim „pečatima“. Prisjetio se situacije kada je jednom prilikom izašao iz kuće bez kape, a susjeda ga je zabrinuto upitala ide li na kemoterapiju. „Tada sam shvatio da sam zaboravio kapu i postao svjestan koliko je bolest postala vidljiva“, rekao je. Otkrio je i kako kod njega sve obično započinje opadanjem dlačica na rukama, što mu je prvi znak da će uskoro početi gubiti kosu na glavi i bradi. Iako tvrdi da ga sama pomisao na ćelavost pretjerano ne opterećuje, naglašava kako zbog prirode svog posla mora voditi računa o izgledu. Ugljen ističe da se za svaku novu ulogu voli transformirati i izgledom razlikovati od prethodnog lika. Ako je u jednoj ulozi bio bez kose, u sljedećoj želi imati dugu kosu i bradu, jer mu je promjena fizičkog identiteta važan dio glumačkog procesa.
S alopecijom se prvi put susreo 2014. godine, u razdoblju izrazito intenzivnog rada, kada je istodobno sudjelovao u više projekata i spavao svega nekoliko sati dnevno. Najprije je primijetio da su mu otpale dlačice iznad desne šake, potom su se pojavile praznine u brkovima. Isprva se stanje smirilo, no kako se tempo rada nastavio, simptomi su se pogoršavali. Na glavi i bradi počele su se pojavljivati sve veće „rupe“, kako ih sam opisuje. Naglašava da alopecija nije isto što i klasična ćelavost. Riječ je o nepravilnim, jasno vidljivim žarištima bez kose koja estetski mogu biti vrlo upadljiva. Iako je bolest još uvijek nedovoljno istražena, smatra da nema razloga za paniku. Prema njegovim riječima, važno je održavati fizičku aktivnost i pridržavati se terapije.
S vremenom je, kaže, naučio racionalnije pristupati svemu i ne trošiti previše energije na brigu. Danas već na najmanjim promjenama prepoznaje povratak simptoma i odmah započinje s terapijom. Najteže razdoblje proživio je prije pet godina, kada je stanje bilo najizraženije, no sada ga uspješno drži pod kontrolom. Koristi i posebno ulje koje mu je preporučeno, svjestan da ne djeluje jednako na svakoga, ali njemu je pomoglo. Borba s alopecijom, zaključuje, promijenila mu je pogled na život i naučila ga prihvaćanju te smirenijem nošenju s izazovima koje donosi ova specifična autoimuna bolest.
Pamtim ga jedino po pljuvanju po Hrvatskoj.