Ribica Nemo, mnogima omiljeni crtani lik, vraća se u trećem nastavku dugometražnog animiranog filma "Potraga za Nemom", ali ovoga puta u kraćem formatu. Zahvaljujući tom projektu, u ulozi luckaste i drage ribice Dory, na hollywoodsku scenu i veliki ekran vraća se, nakon šest godina izbivanja, i voditeljica te glumica, 68-godišnja Ellen DeGeneres. S obzirom na to da se radi o franšizi koja je, zbog vrtoglave zarade prvih nastavaka, bila i ostala Disneyjeva perjanica, uloga Dory mogla bi biti više od izleta: njezin povratak u industriju zabave, nakon što je 2022., kako se činilo, njezina profesionalna reputacija trajno narušena.
Do tada, bila je zaštitno lice televizije prepoznatljivog osmijeha, kratke plave kose i humora koji je djelovao bezazleno, toplo i univerzalno. Za milijune gledatelja bila je netko tko ulazi u dnevni boravak poput prijateljice iz susjedstva. No iza slike vedre voditeljice skrivala se daleko složenija priča: djetinjstvo obilježeno nesigurnošću, godine odbijanja, unutarnje borbe oko identiteta, povijesno priznanje da je lezbijka, vrtoglavi uspjeh, ogromno bogatstvo, ali i kontroverze o ponižavanju svojih gostiju i kolega koje su ozbiljno uzdrmale njezin javni imidž.
Ellen Lee DeGeneres rođena je 26. siječnja 1958. godine u Metairieju, predgrađu New Orleansa u američkoj saveznoj državi Louisiani. Odrastala je u relativno skromnoj obitelji. Njezin otac Elliott bio je osiguravatelj, a majka Betty učiteljica govora i kasnije jedna od najvažnijih osoba u Elleninom životu. Kasnije će Ellen često govoriti kako je humor razvila vrlo rano, gotovo kao obrambeni mehanizam: "Kad sam nasmijavala ljude, osjećala sam da imam kontrolu."
Djetinjstvo joj nije bilo potpuno bezbrižno. Roditelji su joj se razveli kada je bila tinejdžerica, a taj događaj duboko ju je pogodio. Nakon razvoda preselila se s majkom u Atlantu u Teksasu, a kasnije je priznala da se tada osjećala izgubljeno i emocionalno nestabilno. Jedna od najmračnijih epizoda njezina života, o kojoj je javno progovorila mnogo godina kasnije, bila je optužba da ju je očuh seksualno zlostavljao, a to iskustvo ostavilo je duboke posljedice i godinama je utjecalo na njezino samopouzdanje i odnos prema ljudima. U školi nije bila tipična popularna djevojka, a u to doba osvijestila je kako je privlači isti spol. Bila je povučena, promatračica, netko tko je više slušao nego govorio. Ipak, imala je neobičnu sposobnost opažanja detalja - sitnih ljudskih navika i ponašanja koje će kasnije pretvoriti u komediju.
Prije nego što je postala poznata, Ellen je radila gotovo sve moguće poslove. Bila je konobarica, prodavačica usisavača, hostesa, barmenka i administrativna pomoćnica, bez ikakva jasna plana za budućnost. Kratko je pohađala Sveučilište New Orleans, ali fakultet ju nije zanimao dovoljno da ostane. U svojim ranim dvadesetima prolazila je kroz vrlo teško razdoblje. Njezina djevojka Kathleen Nay poginula je u prometnoj nesreći, što je Ellen potpuno slomilo. Kasnije je pričala kako je nakon smrti partnerice živjela u siromaštvu, u stanu prepunom buha, i kako je upravo tada počela ozbiljnije razmišljati o stand-up komediji. "Pitala sam se zašto ljudi nestanu. Zašto netko ode i više ga nema? Humor mi je pomagao da preživim." Ta tragedija postala je jedna od ključnih točaka njezina emocionalnog razvoja.
Početkom osamdesetih Ellen nastupa po malim klubovima i kafićima. Nije bila glasna ni vulgarna poput mnogih tadašnjih komičara. Njezin stil bio je drukčiji - promatrački humor, svakodnevne situacije, neobične misli o običnim stvarima. Publika je počela reagirati. Posebno je postala poznata po monologu o telefonu i razgovorima sa samom sobom. Imala je ritam koji nije djelovao agresivno, nego inteligentno i smireno. Godine 1986. dogodio se veliki proboj. Johnny Carson pozvao ju je u "The Tonight Show". Bila je prva žena komičarka kojoj je Carson nakon nastupa dao znak da sjedne pokraj njega - što je tada bio ogroman simbol priznanja. To joj je otvorilo vrata Hollywooda.
Početkom devedesetih Ellen dobiva vlastitu televizijsku seriju pod nazivom "These Friends of Mine", koja kasnije postaje jednostavno "Ellen". Serija je bila lagana humoristična priča o neurotičnoj, simpatičnoj ženi koja pokušava pronaći svoje mjesto u životu. Publika ju je obožavala jer je djelovala prirodno. Nije bila glamurozna holivudska diva. Bila je nespretna, pomalo čudna i vrlo duhovita. No sredinom devedesetih Ellen se suočava s najvećom osobnom i profesionalnom odlukom svog života. Godine 1997. Ellen DeGeneres odlučila je javno priznati da je lezbijka.
To danas možda ne zvuči revolucionarno, ali u Americi devedesetih taj je potez bio ogroman rizik. Prvo je izašla na naslovnici časopisa Time s legendarnom rečenicom: "Yep, I'm Gay." Nedugo nakon toga njezin televizijski lik također je priznao da je lezbijka u epizodi serije "Ellen" koju je gledalo više od 40 milijuna ljudi. Epizoda je postala povijesni televizijski događaj. Podršku su joj dali brojni glumci i aktivisti, ali uslijedio je i snažan val mržnje. Konzervativne organizacije napadale su je javno. Neki oglašivači povukli su reklame. Dio publike okrenuo joj je leđa. Kasnije će priznati: "Izgubila sam karijeru. Izgubila sam sve. Ali nisam mogla više lagati." Serija je ubrzo ukinuta. Hollywood ju je neko vrijeme praktički izolirao.
Nakon izlaska iz ormara Ellen prolazi kroz jedno od najtežih razdoblja života: godinama nije dobivala ozbiljne projekte, tabloidi su je secirali, bila je meta ismijavanja. Otvoreno je govorila o depresiji. Neki prijatelji tvrdili su da je bila emocionalno iscrpljena i uvjerena da joj je karijera završena. Ipak, nije odustajala. Počela je ponovno nastupati kao stand-up komičarka i polako vraćati publiku. Njezin povratak, pokazat će se, promijenio je televiziju, otkako je 2003. pokrenut "The Ellen DeGeneres Show". U prvoj emisiji u kojoj je ugostila Jennifer Aniston, Ellen je oduševila. Nitko tada nije mogao predvidjeti da će emisija postati jedan od najvećih dnevnih televizijskih formata u američkoj povijesti: već prva sezona emisije je osvojila četiri nagrade Emmy uključujući i onu za najbolji show.
Nakon toga je slava komičarke samo rasla i ugostila je najveće zvijezde u Hollywoodu među kojima su bili obitelj Kardashian, Oprah Winfrey, Rihanna, Brad Pitt, Justin Bieber, Bradley Cooper, Halle Berry, Adele, Pierce Brosnan i mnogi drugi. Intervjuirala je i američke predsjednike Baracka Obamu i Joea Bidena, ali i Michelle Obamu i Hillary Clinton. Otkad je pokrenula svoju emisiju bila je 171 put nominirana za nagradu Emmy i pobijedila je 61 put. U kategorijama izvanredni talk show i izvanredna talk show zabava je nadmašila medijsku mogulicu Oprah. U prosjeku je 4.2 milijuna ljudi gledalo svaku Elleninu emisiju, godinama najgledaniji nakon "Uživo s Kelly i Ryanom" i "Dr. Phila".
Ellen je stvorila potpuno drukčiji ton talk-showa. Nije bila agresivna poput mnogih voditelja. Plesala je s publikom. Dijelila poklone. Razgovarala s običnim ljudima. Emisija je promovirala pozitivnost, ljubaznost i optimizam. Njezina fraza: "Budite ljubazni jedni prema drugima" postala je gotovo njezin zaštitni znak. Emisija je osvojila desetke nagrada Emmy, a Ellen je postala jedna od najutjecajnijih žena američke televizije. Tijekom godina Ellen je bila u nekoliko poznatih veza. Najviše pažnje privukla je njezina romansa s glumicom Anne Heche krajem devedesetih. Njihova veza tada je izazivala golemu medijsku pozornost jer su istospolni parovi još uvijek bili rijetkost u mainstream Hollywoodu. Nakon prekida Ellen je bila povezivana s fotografkinjom Alexandrom Hedison.
No najveća i najstabilnija ljubavna priča njezina života postala je veza s glumicom Portijom de Rossi. Upoznale su se početkom 2000-ih, a vjenčale 2008. godine. Portia je često govorila kako je Ellen privatno mnogo mirnija i introvertnija nego što ljudi misle. "Ljudi misle da Ellen neprestano zabavlja sve oko sebe. Kod kuće je zapravo vrlo tiha." Njihov brak dugo je slovio kao jedan od najstabilnijih u Hollywoodu, iako su tabloidi često nagađali o krizama i razvodu.
Kako je popularnost emisije rasla, Ellen je postala poslovna sila. Pokrenula je producentske projekte, modne linije, lifestyle brendove i brojne suradnje. Posebno je postala poznata po kupovini i preuređivanju luksuznih nekretnina. Američki mediji godinama su je nazivali "kraljicom flippinga": kupovala bi luksuzne vile, redizajnirala ih i prodavala za ogromne iznose. Njezino bogatstvo procjenjivalo se na stotine milijuna dolara, no istodobno je gradila imidž velike humanitarke. Donirala je milijune dolara za pomoć životinjama, djeci i žrtvama prirodnih katastrofa. Posebno je bila vezana uz zaštitu gorila i divljih životinja.
Ellen je vodila dodjelu Oscara nekoliko puta. Posebno se pamti dodjela iz 2014. godine kada je organizirala slavni selfie s hollywoodskim zvijezdama koji je tada srušio rekorde društvenih mreža. Djelovala je nedodirljivo. Bila je osoba koju vole svi - ili se barem tako činilo. No upravo tada počele su kružiti prve ozbiljnije priče o tome da Ellen iza kamera nije ista osoba kao na televiziji. Godinama su internetom kružile anonimne priče zaposlenika i gostiju koji su tvrdili da Ellen privatno zna biti hladna, kontrolirajuća i vrlo neugodna. Mnogi su te priče dugo odbacivali kao pretjerivanja. No 2020. godine situacija je eksplodirala. BuzzFeed je objavio tekst temeljen na izjavama bivših djelatnika koji su tvrdili da je radna atmosfera u emisiji bila toksična.
Spominjale su se optužbe za zastrašivanje, rasizam, mobbing i strah među zaposlenicima. Pričali su da su se morali sakrivati u vrijeme ručka jer im je branila da jedu ribu i meso budući da ona izbjegava te namirnice. Rekli su i da nitko nije smio pogledati DeGeneres u oči inače bi uskoro bio otpušten, a nisu imali dopuštenje niti da ju pozdrave ako ona to ne učini prva. Najveći problem bio je kontrast između Ellenine javne slike i navodne stvarnosti iza kamera. Internet je eksplodirao reakcijama. Mnogi su se pitali: kako osoba koja godinama govori "budite ljubazni" može voditi emisiju u kojoj se zaposlenici osjećaju poniženo?
Ellen je odgovorila javnim pismom zaposlenicima i kasnije u emisiji. "Saznala sam da su se ovdje događale stvari koje se nikad nisu smjele dogoditi." Tvrdila je da nije bila svjesna svega što se događa iza kulisa. Neki su joj vjerovali, mnogi nisu. Nekoliko producenata dobilo je otkaz, ali šteta za njezin imidž bila je golema.
Nakon skandala gledanost emisije počela je padati. Ellen je i dalje imala vjerne fanove, ali aura "najljubaznije žene televizije" bila je ozbiljno narušena. Godine 2021. objavila je da završava svoj talk-show. Službeno je tvrdila da želi nove izazove i da je emisija jednostavno završila svoj prirodni ciklus. Ipak, mnogi su vjerovali da su kontroverze ubrzale kraj, pa je posljednja epizoda emitirana 2022. godine. Taj trenutak djelovao je gotovo nestvarno. Nakon gotovo dva desetljeća Ellen više nije svakodnevno bila prisutna na američkoj televiziji.
Bez obzira na kontroverze, njezin povijesni značaj teško je osporiti. Kada je 1997. javno priznala svoju seksualnost, riskirala je gotovo sve. Mnoge mlađe LGBT osobe kasnije su govorile da im je Ellen pomogla da se osjećaju manje usamljeno. Otvorila je vrata generacijama glumaca, voditelja i javnih osoba koje danas mnogo lakše mogu otvoreno govoriti o svom identitetu. U tom smislu Ellen nije bila samo televizijska zvijezda. Bila je društveni simbol promjene.
No, okretanje dijela istospolne zajednice osjetila je u listopadu 2019. kada je sjedila s bivšim predsjednikom Georgeom W. Bushom u luksuznoj loži na utakmici momčadi Dallas Cowboysa. Snimljeni su kako jedno kraj drugog kako se odlično zabavljaju zbog čega su uslijedile kritike na račun komičarke. Naime, LGBTQ zajednica nije mogla vjerovati da je u dobrim odnosima s političarem koji je podupirao zakone štetne za homoseksualce. "Prijateljica sam s Georgeom Bushom. Ustvari, prijateljicama sam s puno ljudi koji ne dijele ista uvjerenja kao ja. Budite dobri prema svima bez obzira na neke stvari", branila se Ellen.
Nakon završetka televizijske karijere povukla se iz svakodnevnog medijskog fokusa. Više vremena provodi s Portijom, putuje i bavi se nekretninama i zaštitom životinja. Povremeno se pojavljuje u intervjuima i stand-up projektima, djelujući kao osoba koja pokušava ponovno pronaći privatnost nakon desetljeća života pod reflektorima. I dalje izaziva podijeljene reakcije. Za neke je inspiracija. Za druge primjer licemjerja celebrity kulture. No malo tko može osporiti da je ostavila dubok trag u televizijskoj povijesti.