Na današnji dan, 9. srpnja 2013. godine, hrvatska javnost oprostila se od Željka Malnara, čovjeka kojeg je nemoguće svesti na jednu definiciju. Bio je pustolov, putopisac, autor dokumentarnih filmova, novinar i kontroverzni televizijski voditelj, ali iznad svega, bio je originalna i karizmatična ličnost koja je živjela po vlastitim pravilima. Njegov životni put kretao se između dviju krajnosti: s jedne strane bio je svjetski putnik koji je istraživao najudaljenije kutke planeta, družio se s filozofima i poglavicama, a s druge strane bio je samoproglašeni doživotni predsjednik utopijske Republike Peščenice, okružen živopisnim likovima s društvene margine. Upravo je u tom spoju nespojivog ležala njegova genijalnost i snaga kojom je beskompromisno secirao hrvatsko društvo.
Malnarov avanturistički duh probudio se rano. Rođen u Zagrebu 12. travnja 1944., nakon gimnazije upisao je medicinu i eksperimentalnu zoologiju, no studij ga nije zanimao. Već kao dvadesetogodišnjak organizirao je ekspediciju u jedinu europsku prašumu, Perućicu, što je odredilo njegov daljnji put. Odlazi u New Delhi, gdje na Indian Institute of Mass Communication studira novinarstvo, a u Indiji ostaje punih deset godina. U tom razdoblju proputovao je cijelu Aziju, snimajući reportaže za tadašnju Televiziju Zagreb i proučavajući indijsku filozofiju. Vodio je velike profesionalne ekspedicije, poput "Puta na istok" i američke "Around the tropic world", snimivši više od 70 dokumentarnih filmova. Njegova postignuća prepoznata su i u svijetu; dobio je ključeve grada Fort Wortha u Teksasu za zbližavanje kultura, a na Samoi mu je dodijeljena počasna titula Seiuli – "poglavice koji govori". Svoje pustolovine s Bornom Bebekom ovjekovječio je u kultnoj knjizi "U potrazi za staklenim gradom".
Povratkom u Hrvatsku, Malnar je svoju globalnu pozornicu zamijenio lokalnom, ali s jednakim žarom. Godine 1992. na zagrebačkoj televiziji OTV pokrenuo je "Nightmare Stage", emisiju koja će postati kulturni fenomen poznatiji kao "Noćna mora". U njoj je zagrebačko naselje Peščenicu proglasio "Republikom", a sebe njezinim doživotnim predsjednikom. Taj koncept poslužio mu je kao savršena satirična platforma za ismijavanje tadašnje političke scene, društvene hipokrizije i malograđanštine. Emisija, koju je Malnar često nazivao "antitelevizijskom", emitirala se uživo subotom navečer i trajala do ranih jutarnjih sati, bez scenarija i cenzure. Bila je to potpuna suprotnost svemu što je tadašnja televizija predstavljala – sirova, nepredvidiva i apsolutno autentična.
Srž "Noćne more" činili su njezini protagonisti, Malnarovi prijatelji i susjedi s Peščenice: Ševa, Jajan, Laki, Braco i drugi "ministri" njegove republike. Riječ je bila o ljudima s društvene margine – siromasima, alkoholičarima i socijalnim slučajevima o kojima je Malnar privatno skrbio, a pred kamerama ih je pretvorio u nacionalne zvijezde. U oskudnom studiju za istim stolom sjedili su oni i pripadnici hrvatske društvene kreme – političari, umjetnici, sportaši i intelektualci, pa čak i svjetske zvijezde poput Dennisa Rodmana. Malnar je provocirao moćnike, postavljao im pitanja koja se nitko drugi nije usudio, dok je svoje "ministre" uzdizao, pokazujući kako je tanka linija između elite i polusvijeta. Emisija je bila puna svađa, vulgarnosti i pijanih ispada, što je izazivalo zgražanje i optužbe za iskorištavanje hendikepiranih osoba, no njezina prava svrha bila je dublja: razotkriti licemjerje, manipulaciju medijima i beskrajnu ljudsku glupost. Nominacija za Plaketu Grada Zagreba 2004. potvrdila je njezin značaj, unatoč kontroverzama.
Željka Malnara najbolje opisuju stihovi "da te mrze, a da ti se dive". Za jedne je bio bahat, vulgaran i pun samohvale, dok su ga drugi vidjeli kao genijalnog satiričara čiji je sarkazam pogađao točno u metu. Bio je majstor provokacije koji je izigravao neznalicu kako bi raskrinkao umišljene goste i doveo ih u neugodne situacije. Njegova sposobnost da spoji nespojivo – visoku intelektualnu znatiželju svjetskog putnika s purgerskom uličnom spikom – bila je ključ njegovog šarma. Ostavio je iza sebe i brojne upečatljive aforizme koji svjedoče o njegovoj životnoj filozofiji, poput onog: "Bolje se roditi glup pa znaš na čemu si, nego pametan, a ne možeš to dokazati". Bio je kompleksna ličnost, čovjek "s licem Delona i jezikom demona", kako je jedan autor opisao njegovu pojavu u kasnijim godinama.
Iako je prošlo više od desetljeća od njegove smrti, nasljeđe Željka Malnara i dalje živi. Stvorio je vlastitu mitologiju i nametnuo je suvremenicima, pretvarajući kvartovske likove u ikone popularne kulture. Kroz "Noćnu moru" je, kako je sam tvrdio, htio educirati gledatelje o mračnoj strani televizije koja ljude pretvara u poslušne marionete, ali i pokazati da su "ljudi s vrha i dna jednako animalni". Posljednjih šest godina života borio se s teškom bolešću pluća, no do samog kraja nije odustajao od svog stila, liječeći razočaranje svijetom porocima. Preminuo je u 70. godini, a njegov odlazak ostavio je prazninu koju nitko nije uspio popuniti. Sahranjen je na zagrebačkom Krematoriju, ali njegov duh i dalje živi kroz snimke emisija, knjige i sjećanja na čovjeka koji je bio veći od života i koji je, kako je rekla njegova supruga Emira, svaki dan pretvarao u pustolovinu.
Legendo, počivaj u miru Božjem.