Prije četiri godine prikazan je film "Toma" srpskog glumca Dragana Bjelogrlića. Film je opisan kao impresionistički portret Tome Zdravkovića koji prikazuje njegove same početke, kao i vrhunac slave, njegove ljubavi koje su ga inspirirale prilikom komponiranja nekih od najvećih hitova. Prikazan je i odnos koji je imao s velikim brojem prijatelja iz tadašnjeg umjetničkog miljea, pa se prate i životi poznatih umjetnika tog vremena, Zorana Radmilovića, Mike Antića, Tozovca i drugih. Film prati dvije linije radnje - ona iz 1991. fokusira se na odnos Tome i liječnika koji počinje njegovo liječenje što se pretvara u prijateljstvo, a druga prati njegov život.
Film je doživio veliki uspjeh, a Gordana Zdravković, udovica poznatog pjevača, iznijela je optužbe na račun redatelja i producenata filma, prenosi Dnevno.hr. “Potpisala sam ugovor koji je bio prevara, potpisla sam ga s Draganom Bjelogrlićem, Željkom Joksimovićem, Banetom Obradovićem i Acom Pejovićem. To nitko ne demantira, a i mediji u Srbiji šute.”
Ispričala je kako je isprva vjerovala da sudjeluje u projektu koji će dostojno prikazati život njezina supruga, te da će i sama, kao njegova posljednja supruga, doprinijeti autentičnosti filma. Međutim, nakon uspjeha filma, osjećala se potpuno iznevjereno. “Dala sam im mnogo podataka, savjetovala ih, bila prisutna na promocijama. Obećali su pomoći mom sinu i isprva su se javljali s lijepim riječima, no nakon što je film ostvario veliku zaradu i više se nikada nisu oglasili”, izjavila je Gordana. Naglasila je kako je film promovirala iz ljubavi prema Tomi i njegovom naslijeđu, ali sada osjeća samo gorčinu i razočaranje. Svake godine dolazi iz Amerike na grob svoga supruga, no ove godine, kaže, bila je posve sama: “Svi su dolazili kad se film snimao, a ove godine sam bila sama na grobu. Žao mi je što sam dopustila da budem prevarena i što sam potpisala suglasnost za film.” Posebno ju je, kaže, pogodilo saznanje da su neke osobe bile prisiljene doći na groblje tijekom snimanja:
“To mi je bilo strašno. Nakon četiri godine shvatila sam tko su prave kolege, a to su Dragan Kojić Keba, Lepa Lukić i Zoran Kalezić. Ostali su se samo okoristili imenom moga muža i njegovim pjesmama.” Gordana je otkrila i da njezin sin nikada nije pogledao film, jer ne želi imati veze s ljudima koji su ih, kako tvrdi, iznevjerili: “Vjerujem u pravdu, Bog će im vratiti sve. Nije riječ o novcu, već o prevari.” Na kraju je poručila kako je angažirala odvjetnika i odlučna je da se pravnim putem izbori za ono što smatra svojom pravdom.
Tomislav Toma Zdravković rođen je 20. studenog 1938. u Aleksincu. Obitelj Zdravković tri mjeseca nakon Tomina rođenja preselila se u Pečenjevce kod Leskovca, a kasnije i u Beograd u potrazi za boljim životom. Iako je bio svjestan svojih pjevačkih mogućnosti, estradna scena tog vremena nije prepoznala njegov talent. Tko zna što bi bilo da se u studenom 1958. nije dogodio sudbonosni susret sa Silvanom Armenulić. Ona je tada pjevala u kavani “Radan”, a ispred nje je na klupi našla promrzlog Tomu. Kazao joj je da je došao sa sela u potrazi za poslom, no nije ga našao. Pozvala ga je sa sobom na gažu i tamo mu našla smještaj i posao. Toma je prvo radio u kavani, a zatim je i zapjevao te prvi put pokazao svoj talent. Bio je pjevač, ali je i pisao pjesme u kojima je bilo puno autobiografskih elemenata. Premda se ženio četiri puta i volio razne žene, upravo je ona ostala njegova najveća i neuzvraćena ljubav. Nije prestao patiti za njom ni kad se 1961. udala za poznatog tenisača Radmila Armenulića. Ostali su dobri sve do njene tragične smrti u prometnoj nesreći 1976. godine.
Toma je svoje životne situacije pretočio u svoje najljepše pjesme. Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku i mnoge druge žene, a jednu od najtužnijih pjesama “Buket belih ruža” posvetio je svojoj prvoj ljubavi Slavici. Upoznao ju je u Tuzli dok je još bio nepoznat i maštao je o tome kako će je odvesti pred oltar. No ona ga je varala s drugim muškarcima, a to je doznao čitajući njezin dnevnik. Kada je umrla nakon teške bolesti, Toma joj je na grob donio buket bijelih ruža i napisao istoimenu pjesmu. Jednom je izjavio da ga je ljubav uvijek pokretala, pogotovo ona nesretna. Neprekidno je tražio srodnu dušu koja će razumjeti njegove krhke osjećaje.
Necu moc spavat nocas.