Andrija Jarak: 'Bilo je neizravnih prijetnji, jasno mi je da ne pratim sajam ciklama. Svjestan sam rizika, ali ne bojim se'

Nova sezona dokumentarnog serijala "Dosje Jarak" premijerno je prikazana 23. listopada 2025. na platformi Voyo. U ovoj sezoni, Andrija Jarak i njegov tim istražuju najbrutalnije zločine u regiji, uključujući priču o Sretku Kaliniću, poznatom kao Zver, plaćenom ubojici Zemunskog klana. Serijal se proširuje i na međunarodne slučajeve, donoseći priče iz Srbije i Bosne i Hercegovine, uz dodatak pljačke stoljeća koja je gotovo zaboravljena u Hrvatskoj. Ekipa je posvetila veliku pažnju detaljnom istraživanju, uključujući svjedočanstva, dokumente i rekonstrukciju zločina.

Nove epizode donose priče koje su nešto drugačijeg, regionalnog karaktera, uključujući i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Što vas je motiviralo da proširite istraživanje i na teme izvan Hrvatske? Motivi za proširenje područja borbe Dosjea s nedovoljno istraženim, a intrigantnim pričama našli smo u dvije točke - jedna je klasična novinarska znatiželja bez koje ste u ovom poslu liliputanac, a druga je što zaista regija ključa po pitanju zanimljivih, iz pozicije starog crnokronikaša mogu reći, punokrvnih slučajeva. I nismo pogriješili. S nestrpljenjem čekamo da publika vidi što smo napravili i doznali.

Glavna tema prve dvije nove epizode je priča o Sretku Kaliniću, poznatom kao Zver. Kako ste uspjeli ostvariti intervju s njim u najstrože čuvanom zatvoru regije? Koji su najveći izazovi bili u toj realizaciji? Naša Marijana Čikić uspjela je razgovarati s Kalinićem i moram reći da nije bilo nimalo jednostavno. Veći izazov od toga da vam u slušalici zvoni glas čovjeka koji je hladnokrvno ubijao i koji o svojim žrtvama govori kao o broju odbačenih kartonskih kutija vam ne treba. Zato respect njoj. I ovo je dokaz da se upornost i prepoznavanje pravog trenutka za reakciju uvijek isplati. Poštovali smo sve protokole najstrože čuvanog zatvora i zato je razgovor telefonski.

Osobno mi je možda najzanimljivija priča o Aleksandru Milesu. Dovoljno sam star da se sjećam koliko se pisalo o tome kada je otkrivena njegova pljačka stoljeća. Jeste li što novo otkrili o tom slučaju? Kako je moguće da je on pet godina krao vrijedne knjige? Od svih negativaca kojima smo se bavili, Aleksandar Miles spada među najintrigantnije. Bio je ekscentričan, snalažljiv i jako spretan u organiziranju cijele mreže suradnika kojima je manipulirao da za sitan novac njemu iznose knjige neprocjenjive vrijednosti. Iako je pljačka kontinuirano trajala više od pet godina, jedan od naših dobro upućenih sugovornika tvrdi da cijela operacija nije bila baš tako tajna, odnosno - da je policija puno duže lopovima bila na tragu, ali je stigao nalog s vrha da stanu s istragom. To je baš intrigantno.

Što ste doznali o Sarajevskom kartelu? Doznali smo toliko detalja da ne stanu u jednu epizodu nego idu u dvije. Ta je priča strašno zanimljiva, zapravo strašna i zanimljiva u isto vrijeme. Gledatelji u Hrvatskoj sigurno ne znaju puno o toj zbirci zločina koje su radili u tom klanu pod vodstvom Zijada Turkovića. On je, uza svu silu zločina koje je činio, izvodio i prave performanse na suđenjima predstavljajući se kao umjetnik Zijad Turković. Donosimo puno detalja koji će složiti još jedan profil zločinca kakav se ne viđa često.

Kako ste se pripremali za istraživanje novih, možda još kompleksnijih i teže dostupnih slučajeva u trećoj sezoni u usporedbi s prethodnim sezonama? Bezbroj kopanja, telefonskih razgovora, priprema, pomicanja, prekrajanja i preslagivanja i informacija koje te pripremaju za finalni udar kad snimamo emisiju. Svi smo odreda dugo u ovom poslu i malo nas toga može iznenaditi, a i s druge strane zaista smo imali profesionalce, pa je bilo dobro.

Koliko se promijenio vaš pristup prema pripremi i vođenju serijala sada kad imate iskustvo dvije uspješne sezone iza sebe? I u ovim novim epizodama kriterij je jednostavan. Ili najrelevantniji sugovornici ili nema priče. Nema zamjene gosta. Umjesto Pere ne može u ovoj priči i konceptu uskočiti Marko. Nismo si dali lak zadatak i put, ali tako je zanimljivije. I jedino tako želimo raditi. Lijepo je kada gledatelji kažu - samo pet epizoda godišnje?, jer mi to čitamo kao da im se sviđa pa žele još, ali ovakvom razinom produkcijske kvalitete - maksimalno je moguće pet epizoda godišnje. Naravno da se može i 25 ako imate jednog ili dva sugovornika, dogovorite mjesto, vrijeme, snimite, malo kadrova za intermezzo, polijepite, smislite naziv i šibate u eter. Naša je ideja i želja biti produkcijski na drugačijoj razini, a to zahtijeva vrijeme.

Koje reakcije publike na prve dvije sezone vas najviše ohrabruju i motiviraju za nastavak ovog projekta? Kad publika da blagoslov, to je sjajno. Za njih radimo. Veseli kad spoznamo da s nestrpljenjem čekaju. Jako, pak, vesele i reakcije institucija koje su nakon epizoda o Pukaniću njegovo i ubojstvo Nike Franjića proglasile terorističkim činom, što je za Nikovu obitelj jako važno, a nakon epizoda o Srđanu Mlađanu uzeti su u razmatranje i navodi njegova zatvorskog kuma o planovima koga će ubiti nakon što iziđe, a to će se, ako ne bude promjena, zbiti u svibnju 2027. godine. Još se čeka odluka o tome.

U serijalu se puno govori o užasnim i brutalnim zločinima koji mogu potresati gledatelje. Kako vi kao voditelj i novinar balansirate između profesionalnog pristupa i emotivne težine priča? Jako sam po prirodi emotivan čovjek. Morao sam naučiti u trenutku odmaknuti se od priče emotivno, ali ne mogu i ne želim biti robot kojeg ne dira ništa. Koliko se uspijevam odmaknuti, ne bih licitirao, ali da je lako, nije. No, ove su teme moj izbor, nitko me na to nije tjerao. Netko mora i to.

Epizoda o Srđanu Mlađanu izazvala je veliku pozornost javnosti i, kako se čini, i produljenje njegove kazne. Jeste li očekivali takav snažan utjecaj te epizode i kako ste doživjeli taj ishod? Nisam očekivao, možda sam se usudio malo nadati. Jako me to veseli, velika je to nagrada za trud i rad. I dokaz da ima smisla. U trenutku kad je stanje u medijima nikad teže i neizvjesnije, takve vas reakcije guraju da ne odustanete. Ok, ja niti nisam tip koji odustaje, radit ću dok dišem jer radim najljepši posao na svijetu, ali u nestalnim tokovima života oko nas, reakcije ovog tipa su potvrda - dobro je, čuju nas i ne ignoriraju

Koliko je teško bilo vratiti se temi tako osjetljive i mračne priče koju su mnogi željeli zaboraviti? Kako ste balansirali između potrebe za informiranjem javnosti i poštovanja prema žrtvama i njihovim obiteljima? Ta vaga je najvažnija. I o tome stalno razmišljam. Unutarnji mi osjećaj šapće - sad stani ili idi naprijed. Morate osjećati sugovornika - ispred vas je ranjena duša koja vam vjeruje i otvara vam se. To morate poštovati. To je misa izvan crkve. Nema dalje. Ja ne bih sjeo preko puta sebe da mi se tako nešto dogodilo. Vjerujte. Nikada neću biti onaj koji će radi senzacije i klikova raditi nešto. Uvijek sam bio čist pred sobom, suradnicima i gledateljima. Imati granicu dobrog ukusa i biti čovjek u profesionalnom okviru i greške će biti svedene na minimum.

Jeste li ikad imali poteškoća ili prijetnji tijekom istraživanja i snimanja serijala, s obzirom na osjetljivost tema i uključene aktere? Izravne nikad, neizravnih je bilo. Potpuno sam svjestan da ne pratim sajam ciklama, orhideja i tratinčica i ne kuhamo u emisiji rižoto od liganja na pjenici od koromača i posteljici od ne znam čega, nego izlažemo kaktuse i nudimo gorke pilule. Moj je odabir to i svjestan sam rizika, ali ne bojim se. Od straha nitko nije živio.

Koji su vam trenutci ili epizode iz "Dosjea Jarak" ostale najdublje urezane u sjećanje iz osobnog i profesionalnog aspekta? Apsolutno trenutak u kojem su preko puta mene sjeli gospođa Ljerka Mintas Hodak i Zvonimir Hodak, mama i tata Ivane Hodak. Nema veće boli od one kad izgubite dijete, ali i veće časti kad vam ti ljudi vjeruju.

Kako ste kao osoba promijenili pogled na svijet i ljude nakon ovih intenzivnih istraživanja i susreta s ljudima uključenim u najteže zločine? Ja i dalje vjerujem u ljude i to ništa neće promijeniti, ali valja znati da oko nas postoje monstrumi koji su spremni na sve.

Imate li rituale ili načine na koje se opuštate i oslobađate stresa nakon intenzivnog rada na ovako zahtjevnom projektu? Puno razmišljam, malo spavam, ritam nije jednostavan. Dobar nogomet - na tv-u, dobro društvo i obitelj moji su punjači.

Mislite li da je ovaj serijal promijenio i vaš pristup novinarstvu i što biste savjetovali mladim istraživačkim novinarima koji bi željeli krenuti sličnim putem? Nisam siguran koliko mlade zanima pravo novinarstvo, no raritetnim primjercima kojih ima rado ću se nakloniti i poručiti da pristup mora biti temeljit, u najtežim trenucima moraju biti spremni biti najbolji i svaki se dan zbog učinjenog moći pogledati u ogledalo. Tamo se zrcali sva istina.

Kako vaša obitelj i prijatelji doživljavaju vaš rad i teme kojima se bavite? Ima li trenutaka kad ste morali pokazati posebnu snagu zbog prirode projekta? Obitelj je najveća podrška. Puno su toga prošli bez mene zbog posla, ali uvijek su tu. Svi su navikli na moj ritam i temperament, što je ravno osvajanju triatlonske medalje.

Možete li najaviti neke zanimljive planove ili pravce u kojima razmišljate za eventualnu novu sezonu ili buduće projekte? Ideja je puno. Dario Todorović i ja puno promišljamo, a što ćemo raditi - čekajte, vidjet ćete. Bit će dobro, ne brinite.