U želji da stvorimo jači dojam često znamo i pretjerati. Kuhari ponekad pod pritiskom rastežu maštu do krajnjih granica, spajamo nespojivo, u moru ponude tražimo još nešto novo i originalno. I to je svakako zanimljivo i daje sjajne nove doživljaje, no u tome postoji vrlo zahtjevan moment. U Hrvatskoj oko 9000 restorana priprema hranu. Nije dovoljan jedan kuhar po restoranu, što znači da bi natprosječnih kuhara trebalo biti barem 18.000 plus još jako puno pomoćnih. Prilično zahtjevan broj za ponudu na našem tržištu rada.
Često u takvoj ponudi slojevitih jela gosti ne uspiju pohvatati tako širok i nov spektar okusa i aroma, a nekada ni kuhar ne uspije uravnotežiti jelo s tako puno komponenata ni kreirati harmoniju. I tada dolazi do manjeg zadovoljstva. Što bi bilo jednostavnije? Što nas može oduševiti i vratiti u djetinjstvo? Dovoljna su tri prava sastojka. Ali sastojka iskrenog okusa, okusa koji nije vodenast, u kojem se ne osjećaju zaštitna sredstva, okusa koji je iskren, pun, bogat i iskrene, čiste aromatike. Ponekad oduševi domaća rajčica puna okusa, zrele slatkoće i one pune, mesnate, kremaste i guste teksture kojoj čak i ne treba nužno sol. Ili onaj divan miris i okus netretirane paprike koja je rasla u prirodnom okruženju i nije putovala premazana zaštitom na brodu duže nego što traje jedno krstarenje. Srk savršenog maslinova ulja čini čuda za naš doživljaj, onog pikantnog, aromatičnog, lišenog masnih kiselina i oksidacije od stajanja na zraku i suncu.
Ili kada sjednete kod Marijane u Restoran Karlo pa prepoznate miris i okus domaće, svježe, zelene salate. To su trenuci koji vam odmah razvuku osmijeh na licu. Zamislimo da se u Hrvatskoj isključivo tako proizvode voće, povrće i meso. Da se većina kuhara educira da ne uništi te divne okuse nekom pogreškom u pretpripremi ili pripremi jela. Da kušamo i stara tradicionalna jela s iskrenim okusima, od kojih se nema tražiti išta više. A što je zahtjevno kod jednostavnih jela? Kod njih nema šminke, nema skrivanja pričom o pjenicama, mnoštvu boja i nabrajanju sastojaka. Jednostavno jelo je kao najljepše nago biće na Zemlji, bez šminke, bez ukrasa kojim bi se nešto htjelo sakriti jer – fokus je na okusu!
"Najesti se okusa", kako bi rekla moja prijateljica Iva. Fantastična izjava! Često nas je Iva znala šokirati s tri-četiri jednostavne savršeno ukomponirane namirnice. Svi smo se samo začuđeno gledali šokirani savršenim doživljajem zalogaja.
Italija je odličan primjer kada je riječ o kuhinji u kojoj nam tri do četiri jednostavne, ali iskrene namirnice stvore senzaciju. Te namirnice imaju minerale, vitamine, proteine i vlakna koja nas, osim što nas čine sretnima, čine i zdravima. Podržavaju potrebne kemijske procese u našem tijelu. Degradiranje prehrane, nažalost, degradiranje je i društva.
Kao da bježimo od iskrenih jela. A upravo u situacijama kada me gosti traže nešto posebno, to često bude nešto upravo jednostavno, domaće, poput slanine crne slavonske svinje, juhe od domaćeg pijetla, krpica sa zeljem, bijelih žganaca, bučnice, fritaje sa šparogama, pohanog piceka s rizi-bizijem, srdela sa žara i sličnog. Proizvedimo, čuvajmo i pokažimo svijetu našu baštinu stola te njezine arome i okuse!