Više od godinu dana Andrea No osjećala je da s njezinim zdravljem nešto nije u redu. Sve je počelo promuklošću koja nije prolazila, no liječnici su joj isprva govorili da su uzrok alergije. Kada terapija nije pomogla, spominjali su astmu, a zatim i takozvani tihi refluks. Simptomi su se u međuvremenu pogoršavali. Disanje joj je postajalo sve teže, a napor joj je predstavljala čak i kratka šetnja do poštanskog sandučića. Tek kada je u tri mjeseca izgubila gotovo 11 kilograma, njezine su tegobe shvaćene ozbiljno, piše People.
Anesteziolog je posumnjao da s njezinim dišnim putovima nešto nije u redu i hitno je uputio specijalistu za uho, grlo i nos. U roku od 24 sata liječnici su otkrili tumor velik oko pet centimetara, smješten u dišnom putu i grkljanu. Prolaz za zrak bio joj je potpuno sužen. Andrea, koja danas ima 63 godine, odmah je podvrgnuta traheotomiji. Liječnici su joj rekli da je nevjerojatno što je uopće ostala živa. Biopsija je pokazala da je tumor zloćudan te da se rak već nalazio u četvrtom stadiju.
Dijagnoza ju je šokirala, ali joj je istodobno donijela olakšanje jer je napokon dobila odgovor. Uslijedila je operacija uklanjanja grkljana, zbog koje je ostala bez prirodnog glasa. Liječnici su joj ugradili posebnu govornu protezu, no zbog oštećenja nastalih zračenjem u početku nije mogla govoriti. Prva riječ koju je uspjela izgovoriti bila je 'hi' (bok), tijekom terapije s logopetkinjom. Obje su tada zaplakale. Ipak, glas joj je ostao vrlo tih, zbog čega su telefonski razgovori i automatizirani sustavi postali gotovo nepremostiva prepreka.
Nakon komplikacija krajem 2024. godine proteza je uklonjena pa je Andrea ponovno ostala bez glasa. Komunicirala je aplikacijama koje pretvaraju tekst u govor, pisanjem, čitanjem s usana, elektrolarinksom i učenjem znakovnog jezika. Najteže joj je bilo to što bi razgovor često završio prije nego što bi stigla napisati ono što želi reći. Unatoč bolesti, nastavila je vježbati jogu, planinariti, igrati golf i sama je tri puta prešla Sjedinjene Države automobilom. Početkom 2026. dobila je priliku isprobati novu glasovnu tehnologiju koja joj je omogućila da ponovno komunicira na drukčiji način.
Svoje iskustvo počela je dijeliti na društvenim mrežama kako bi educirala javnost i upozorila na predrasude povezane s rakom grla. Naglašava da nikada nije pušila, iako ljudi često pretpostavljaju da je pušenje jedini mogući uzrok bolesti. Njezine su snimke prikupile milijune pregleda, a umjesto ruganja, kojeg se najviše bojala, dočekale su je brojne poruke podrške. Danas želi pokazati da je, iako diše kroz otvor na vratu, sasvim obična osoba. Andrea još uvijek koristi sondu za hranjenje, ali ne odustaje od putovanja i novih izazova. Najveća joj je želja izgubiti se u pariškim ulicama, a kaže da će je, sada kada se više ne boji riskirati, sigurno i ostvariti.