U današnjem užurbanom svijetu mnogi od nas stalno žure. Posao, obaveze, društveni život i svakodnevni zadaci često nas tjeraju da idemo od jedne obaveze do druge bez predaha. Ovaj stalni osjećaj nedostatka vremena može povećati stres, smanjiti kvalitetu života, a posljedice se mogu odraziti i na naše zdravlje, uključujući i funkciju mozga. Užurbani život pridružio se pušenju, visokom šećeru u krvi i onečišćenju zraka kao ključni faktor rizika za razvoj ove razorne bolesti.
Novo izvješće, objavljeno u medicinskom časopisu "The Lancet", tvrdi da je "vremenska nejednakost", ljudi iz nižih socioekonomskih slojeva koji nemaju jednaku količinu vremena kao oni koji su financijski bolje situirani, nedovoljno prepoznata prijetnja kada je u pitanju sprječavanje bolesti koja oduzima pamćenje. Postoji nekoliko vrsta demencije, ali najčešća je Alzheimerova bolest koja pogađa oko šest od 10 osoba s dijagnozom demencije. Iako ne postoji lijek za demenciju, rana dijagnoza omogućuje vrijeme za uspostavu personaliziranih planova liječenja i liječnicima da propišu lijekove i tretmane koji mogu produžiti početak bolesti, piše Daily Mail.
Međutim, istraživači tvrde da nemaju svi vremena dati prioritet svom zdravlju, uključujući poduzimanje preventivnih koraka da bi osigurali zdraviju starost, stvarajući neravnopravne i nepravedne uvjete. Istraživači pojam "vremenska nejednakost" definiraju kao nedostatak vremena za kvalitetan san, rad u intenzivnim ili nesocijalnim smjenama, ovisnost o ekranima, plavo svjetlo koje uređaji emitiraju utječe na unutarnji sat tijela, poznat kao cirkadijalni ritam, ili manjak vremena za opuštanje.
"Vrijeme je nedovoljno prepoznata društvena odrednica zdravlja mozga i potencijalno je jednako važna kao i obrazovanje ili prihod za rizik od demencije. Ubrzanje života u digitalno posredovanim kulturama vođenim produktivnošću stvorilo je uvjete u kojima se vrijeme neumoljivo optimizira, fragmentira i komodificira. Unatoč tehnološkom napretku koji obećava učinkovitost i fleksibilnost, mnogi pojedinci doživljavaju kronični osjećaj vremenskog siromaštva, s malo diskrecijskog prostora za odmor, razmišljanje ili brigu. Ovaj paradoks napretka ima implikacije na zdravlje mozga. Stalni pritisak da se postigne željeni učinak i uvijek ostane aktivan doprinosi kognitivnom preopterećenju, poremećaju spavanja, emocionalnoj iscrpljenosti, kroničnom stresu i smanjenoj sposobnosti obnavljanja", objasnili su istraživači.
Dodali su da je istovremen, raspodjela vremena strukturno nejednaka. Naime, njegovatelji, radnici s niskim plaćama, posebno radnici u smjenama, i marginalizirane skupine često se suočavaju s najvećim vremenskim ograničenjima, produbljujući postojeće zdravstvene nejednakosti. Prema dobrotvornoj organizaciji Alzheimer's Society, oko 40 posto slučajeva demencije može se spriječiti, a istraživači iz više akademskih instituta istaknuli su nekoliko načina na koje ljudi mogu poboljšati zdravlje svog mozga.
To uključuje održavanje uma aktivnim učenjem novih vještina, jezika ili rješavanjem zagonetki i igara, održavanje aktivnog društvenog života, odvajanje vremena za svakodnevnu tjelovježbu te zdravu prehranu bogatu antioksidansima.