LOŠ SUSTAV KONTROLE

Upitne kvalitete je svaki sedmi med na tržištu

Foto: Franziska Gabbert/DPA/PIXSELL
med
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
02.11.2011., Zagreb - Ivan Bracic, savjetnik uprave u tvrtci PIP, koja proizvodi med i proizvode od meda. Photo:
Foto: Dragutin Šantoši/Pixsell
14.01.2009., Virovitica - Zeljko Vrbos, predsjednik Strukovne komore proizvodjaca meda HGK Zupanijske komore Virovitica. Photo: Dragutin Santosi/Vecernji list
15.03.2016.
u 21:45
Kontrola meda nije obvezna pa ga testiraju samo oni koji to žele
Pogledaj originalni članak

Od 74 uzorka meda, koliko ih je mjerodavna veterinarska inspekcija uzela s polica hrvatskih trgovina i u pčelarskoj proizvodnji, lani ih je čak 10 palo na ispitu kakvoće, doznajemo u Ministarstvu poljoprivrede. Ispada da svakom sedmom medu u Hrvatskoj nije vjerovati, odnosno ne odgovara onome što piše na deklaraciji. Njih sedam nije imalo veze s imenom označenim na etiketi, primjerice, med označen kao kaduljin nije imao dovoljno peludnih zrnaca kadulje da bi mogao nositi naziv te biljne vrste, a tri su bila patvorena, odnosno lažna.

Neujednačena tehnologija

O kojim je proizvođačima i trgovcima riječ, u Ministarstvu nismo uspjeli doznati. Tvrde kako se “nesukladni” med više ne nalazi na tržištu pa nema potrebe umanjivati njihov ugled. Lažni med, koji su potvrdili i u partnerskom laboratoriju u Bremenu, povučen je s tržišta, a za sedam njih naređeno je privremeno povlačenje i ispravno označavanje. Ipak, protiv svih odgovornih poduzete su prekršajne mjere kojima ih se može “opaliti” po džepu, od 2 do 20 tisuća kuna, kad su u pitanju mali proizvođači, te 10 do 100 tisuća kuna u slučaju proizvođačkih tvrtki i trgovaca.

Ivan Bračić, vlasnik pčelarske industrije PIP, kaže da su brojke o inkriminirajućem medu na tržištu velike, no bilo bi više reda kad bi Hrvatska imala dobar sustav kontrole kvalitete. Objašnjava kako imamo četiri certificirana laboratorija, ali neujednačenih tehnologija kojima se kontrolira med, pa se i na jednakim uzorcima mogu dobiti različiti rezultati. Nijedan laboratorij, npr., ne radi izotopne analize kojima se nepogrešivo utvrđuje patvorenost meda.

– Nas bi takav laboratorij koštao 1,1 milijun kuna. No kako u njega u nas nitko ne želi ulagati, za dodatne analize, u slučaju na sumnju da neki med nije pravi, Hrvatska ima ugovor s laboratorijem u Bremenu – kaže Bračić.

To je vjerojatno zato što se godišnje u Hrvatskoj testira mali broj uzoraka meda. Njegova kontrola, prije nego se stavi na tržište nije obvezna. Testiraju ga samo oni koji drže do vlastitog ugleda ili se žele uvjeriti da ne kupuju “mačka u vreći” te inspekcija ako u nj posumnja. Stoga su domaći pčelari, koji sumnjaju da u uvoznom medu ima i teških metala i antibiotika, tražili da se na deklaracijama meda točno specificira njegovo podrijetlo i postotak koliko ga je iz koje zemlje. No taj zahtjev nije prošao, pa je na uvoznom medu dovoljno napisati kako je, primjerice, iz EU, ili mješavina meda iz EU i non EU zemalja, što u pravilu znači da je u pitanju kineski med, objašnjava Željko Vrbos, voditelj Grupacije pčelara pri HGK u Virovitici.

Velika razlika u cijeni

– Ako posumnjam u ispravnost takvog meda, morao bih o svom trošku platiti analizu koja je skupa – kaže Vrbos. To znaju i uvoznici pa ga je lani u 10 mjeseci u Hrvatsku uvezeno za 2,14 milijuna eura ili 223% više nego godinu prije. Domaći stoji na zalihama iako bismo ga u najboljim godinama mogli izvesti i 50% – uvjeren je Vrbos. Koliko je naš med cijenjen, najbolje govori to što u izvozu postiže cijenu od 40 kuna, a uvozni košta 16-18 kuna, objašnjava. Trgovci stoga otkupljuju sve manje domaćeg meda.

>> Svako treće djevičansko ekstra ulje nije smjelo biti u prodaji

>> Odličan razlog zašto biste svaki dan trebali piti vodu s cimetom i medom

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

KR
kruško1
22:27 15.03.2016.

kupim prije par dana u kauflandu na akciji pola kile.....užas rijedak ko sok