Znamo za istarske tartufe, za boškarina, pljukance, fuže, sjajne kobasice, fritaju, šparoge, da ne spominjemo maslinovo ulje... Ali ovdje, u Livadama, u centru svijeta kad je riječ o tartufima, jedu se – puževi.
– Ništa čudno! Prije sam kao djevojčica jela puževe, koje smo brali uz rijeku Mirnu, nego tartufe. Oni su naša tradicija – kaže Dorjana Basaneže u konobi Dorjana u Livadama.
S koliko ste godina pojeli prvog puža?
– Sa sedam! A prvi tartuf možda s 12 godina. Tartuf je i onda bio luksuz.
Terasa u hladu, mjesto je na kojem se ovdje najčešće zaustavljaju gosti.
– Više od stotinu godina ovdje se jedu pršut i sir. Nekad je to bio hotel Levade, kasnije buffet, eto dugi je niz godina i naša obiteljska konoba – govori Dorjana pa nastavlja:
– Radimo ovdje i "Feštu od puževa – Bobolo fest", sredinom lipnja kada spravljamo niz jela od puževa. Bruskete od puževa, ražnjiće s puževima, pa čak i puževe sa šparogama, ali i puževe s tartufima!
Nudi vlasnica i domaću travaricu Erba Luigia, koju proizvode suprug Franko i sin Stefan, a dečki rade i odličnu malvaziju i teran. U kuhinji je starija sestra Nevija.
– Naš je najdraži gost, ujedno i najstariji tartufar u Livadama Mario Bizjak. On je cijelu karijeru, kad nije bio u šumi tražeći tartufe, proveo kao konobar u ovom restoranu. Radio je ovdje 45 godina! Od prvog do zadnjeg radnog dana. I sad dane u mirovini krati tu na terasi sunčajući se uz bevandu. Sad mu je mi nosimo! – kažu u konobi.
Snimali su se ovdje i filmovi, a na tanjurima su jela kakva su i njihove none pripremale, poput palente s puževima na istarski, pomidorima, ali i istarskim kobasicama, zeljem, krumpirom i ombolom. Dobro se tu jede. U porciji je – dvanaest puževa.
Što je bolje, tartufi ili puževi?
– Puževi – spremno odgovara Dorjana.