Narcisoidnost je često negativno percipirana u javnosti, no stručnjaci tvrde da dolazi s određenim “prednostima”. Pojedinci s izraženim narcisoidnim crtama često djeluju samouvjereno, karizmatično i zadovoljno sobom, ali takva slika ne mora značiti i emocionalnu stabilnost. Psihijatar David Goldbloom upozorava da se u svakodnevnom govoru ljudi sve češće razbacuju riječima poput “narcis” i “poremećaj ličnosti”, iako narcizam nije isto što i narcisoidni poremećaj ličnosti. Baš je zbog toga važno razlikovati osobine ličnosti od ozbiljnog psihološkog poremećaja, jer olako etiketiranje može banalizirati stvarne mentalne poteškoće i stvoriti pogrešnu sliku o ljudima i odnosima.
Narcizam je sve češće tema u psihološkim istraživanjima, medijima i na društvenim mrežama, a najnovija istraživanja pokazuju što o sebi i svijetu zapravo misle pojedinci s narcisoidnim crtama ličnosti. Jesu li toliko sigurni u sebe koliko tu sigurnost projiciraju prema van? Tim pitanjem bavila se Susan Krauss Whitbourne, profesorica psihologije na University of Massachusetts Amherst i autorica knjige The Search for Fulfillment. U svojoj analizi osvrnula se na veliko istraživanje znanstvenika sa University of Southampton koje je proučavalo vezu između narcizma i osjećaja životnog zadovoljstva. Whitbourne objašnjava kako psiholozi razlikuju dvije vrste narcizma, odnosno grandiozni i ranjivi. Grandiozni narcisi djeluju izrazito samouvjereno, dominantno i superiorno, dok su ranjivi narcisi nesigurniji, osjetljiviji na kritiku i emocionalno nestabilniji. „Postoje razlozi zbog kojih bismo očekivali da su narcisi među najmanje sretnim ljudima na svijetu”, piše Whitbourne. Grandiozni narcisi često sebe smatraju sretnima, uspješnima i ispunjenima, dok se isto ne može reći za one ranjive, prenosi Psychology Today.
Kako bi došli do odgovora zašto je tome tako, istraživači su analizirali više od 100 prethodnih studija koje su uključivale više od 52 tisuće ljudi. Rezultati su pokazali da grandiozni narcisi doista prijavljuju višu razinu zadovoljstva životom, osobito u kulturama koje naglašavaju individualizam i osobni uspjeh. Whitbourne tvrdi da grandiozni narcisi često imaju osobine koje im pomažu da se osjećaju ispunjeno i uspješno, poput optimizma, kreativnosti, ambicioznosti i snažne vjere u vlastite sposobnosti. Također, često se ne zamaraju tuđim kritikama jer na taj način štite vlastiti ego.
S druge strane, dosadašnja istraživanja sugeriraju da narcisi, unatoč osobnom osjećaju sreće, često pokazuju ponašanja koja negativno utječu na druge ljude. Mogu biti agresivni, manipulativni, opsjednuti statusom i skloni iskorištavanju drugih. Ranjivi narcisi teže se nose sa stresom i neuspjehom te imaju vrlo nisku razinu samopoštovanja, tvrdi stručnjakinja, zbog čega se često osjećaju neispunjeno i nesretno. Psihološka zrelost te mentalna i emocionalna stabilnost ne ovise samo o osjećaju sreće. „Ljudi koji nisu sposobni učiti iz vlastitih neuspjeha možda jesu sretniji jer ih ne priznaju, ali pitanje je mogu li zbog toga emocionalno rasti”, ističe Whitbourne. Ako osoba ne uči iz vlastitih pogrešaka i konstruktivnih kritika, teško će se uklopiti u zajednicu jer su ljudi inherentno društvena bića.
A što o sebi misli ta psihologinja?