Što se bjeli u gori zelenoj? Al' su snjezi, al' su labudovi?, jedna od najljepših usmenih balada opisuje upravo – Zagvozd! A bijeli se u gori zelenoj, gore na Biokovu, šator age Hasan-age... Prevodili su Hasanaginicu i Johann Wolfgang von Goethe, Walter Scott i Aleksandar Puškin, opisivali Biokovo, a da ovu planinu nikad nisu vidjeli...
– Hasanaginici je, zbog ljubavi, srce puklo upravo u Zagvozdu, a prema onome što je napisano za vjerovati je da je tu blizu Manastirina i njezin grob. No on, dosad, nije pronađen – govore domaći.
U mjestu iza planine, za gvozdom, kako je i dobilo ime, penjanje je domaćima u krvi.
Bijeli šator za spavanje
– Stipe Božić i zagvoški zet Mario Celinić, obojica članovi planinarskog društva Sveti Jure Zagvozd, prvi su Hrvati koji su se popeli na najviše vrhove svih sedam kontinenata... Od Biokova pa sve do Mount Everesta, Aconcague, Kilimanjara... I obojica su, kao i Hasan-aga na Biokovu, na tim usponima spavali u – bijelom šatoru! – pričaju domaći. Učiteljica iz Zagvozda Vedrana Bekavac Šuvar, doktorica znanosti pedagogije pa i profesorica na Učiteljskim fakultetima u Zagrebu i Mostaru, autorica niza znanstvenih članaka i sveučilišnih udžbenika te reporterka 24sata, nastavlja priču:
– Zagvoška sam nevjesta, živim u ovom raju iza planine već 43 godine... Kraj je poznat po bunarima, ima ih u svakom zaseoku, a jedan od najzanimljivijih je Vodenjak, u kojem su se čak igrale i vaterpolske utakmice! Zagvoška su djeca nekoć naučila plivati, niti u moru, niti u rijeci, niti u jezeru, već u – bunaru. Pitate li starije, potvrdit će vam tu činjenicu. Najpoznatiji smo u kraju po gostoljubivosti, ma tko ovdje došao, mi ćemo ga primiti raširenih ruku, počastiti, primamiti ponovo u krajinu. Nismo nametljivi, znamo kada da se odmaknemo, da gost ima svoj mir. No, komad kruha ispod saća i fete domaćeg pršuta uvijek su na stolu za dragog gosta, a da ne govorimo o zagvoškim makaronima, koje rado pripremam... – govori Vedrana Bekavac Šuvar pa nastavlja:
– Turizam se u našem mjestu, čijih stanovnika ima više u Splitu i Zagrebu nego u samom Zagvozdu, probudio među prvima u Imotskoj krajini. Obnavljaju se stare kamene kuće, grade se vile s bazenima, domaći su prepoznali kako je Zagvozd idealna turistička priča. I svaki je zaseok turistički atraktivan, mnogi se ni ne spuštaju do mora. Uostalom, mještani su još sami u zaseoku Bartulovići gradili krajem prošlog stoljeća bazen, a sad u cijeloj krajini ima i 500 bazena! Koliko je vila, toliko je i bazena... I naš med pobjeđuje na svim natjecanjima, jer Biokovo je puno ljekovitih trava, pogotovo kadulje, i gdje god se pojavi, dobiva zlatne medalje.
Gvardiol kao turist
Domaći su ponosni i na poznate ljude iz svog kraja.
– I bivši i sadašnji gradonačelnici Splita su iz Zagvozda, Ivica Puljak iz Kurtovića, a Tomislav Šuta iz Donjeg Rastovca. Ivana Marčinko, majka naše najbolje hrvatske tenisačice Petre također je iz Zagvozda, odavde su i Vedran Mlikota, Joško Čagalj Jole...
Kao turist, na odmor, dolazi im i najskuplji branič svijeta – Joško Gvardiol.
– Joško Gvardiol dolazio je na odmor u Zagvozd. Lijepo smo ga primili, pozdravljali se ujutro, a njega pratili kako trči po zaseocima, održavao je formu. Trčao je od Alagića, preko Golubičine, Stapina Duba, Tomičića i natrag! I ujutro i navečer. A tko god ga je pitao, ima selfie s Gvardiolom. Od svih mjesta na svijetu, on je odabrao naš kraj! I nakon Zagvozda otišao dalje na odmor u New York. Pa vi vidite...
Slazen se sa Svastacuje i pitam: kako 1 kg graha (ili slicnog poljoprivrednog proizvoda) može biti 2 puta skuplji od 1 kg svinjskog buta ili slicnog mesa?