Ribar Šimun na rivi kraljevskog grada hvata ribu. Ostima. Šest mu je godina. – Eto ga, još jedan cipal! Mi kažemo čival. Bit će mi za ručak. Znate, to je 17. cipal ove sezone kojeg sam uhvatio, sve sam ih prebrojio – veselo priča Šimun.
Sve ponosno promatra njegov djed Mime, Šime Burela, vlasnik jednog od najstarijih restorana u Ninu. – U kući iza restorana sam se i rodio! Tereza Kesovija dolazila je tu kao mlada na janjetinu i sendviče od pršuta, radimo sad će 70 godina! Bio i Vice Vukov, a tu gdje sad moj Šimun hvata ribu, tu je Johnny Štulić na Donjem gradskom mostu učio svirati gitaru. Njegova majka Slavica, rođena Pekić, naša je susjeda. Igrao je Johnny nogomet sa Seljom na Dvorini pa bi došao k nama na gemišt – govori Mime.
Grad je svjedok naše povijesti, prvi kraljevski grad, prvi je Hrvat kršten ovdje, a prvi hrvatski roman napisao je susjed Petar Zoranić. U riznici Zlato i srebro grada Nina može se vidjeti i Judin novčić, koji je pripadao onome koji je izdao Isusa. Okrunjeno je ovdje sedam hrvatskih kraljeva, atrakcija je kip Grgura Ninskog, koji je ovdje stolovao kao biskup, a crkva Sv. Križa najmanja je katedrala na svijetu. To je, uz Luku Modrića i fotografije Dubrovnika, zaštitni znak naše zemlje.
– Mjesto se, otkako pamtim, okrenulo za 180 stupnjeva! Nekoć mjesto zapuštenih štala, danas je neprepoznatljiv turistički dragulj – dodaje Mime.
Kao i u Zadru, glavna šetnica zove se Kalelarga, a u ninskoj solani odnedavno su gosti i – plamenci! Šepure se okruženi solju. – I plamenci vole Nin! Šest bračnih parova ružičastih ptica svako malo dolazi ovamo, a posebno im odgovara prebiranje po soli, dok im je slani račić omiljeni zalogaj. A upravo zbog soli su, kao što je poznato, ovdje boravili još Rimljani, jer tko je imao sol – imao je i bogatstvo – govori prva dama turizma kraja Ivanka Magaš. Koliko je visok zvonik crkve Svetog Križa, toliko visoko lete i – ljudi.
– Rekord mi je 24,3 metra u vis! Profesor sam matematike i fizike, nedavno i treći na svijetu disciplini 'big jump' u kitesurfingu. Uz Južnu friku, Brazil, Novi Zeland... i mi u Ninu organiziramo svjetsko prvenstvo – govori Damir Veledar iz kiteboarding i windsurfing kluba Adrenalin Fortunal.
Destinacija je ovo za turiste željne adrenalina, a njegov rekord otprilike odgovara visini osmog kata u metropoli. Sjajni su i u sviranju tamburice, KUD Branimir već 30 godina već ovdje svira slavonske hitove gostima.
– Službeno smo odabrani kao najromantičnija destinacija u Europi. Nema u tome ništa čudno, malo smo, intimno mjesto, za mirne večeri s pogledom na Velebit, uz cvrkut ptica kojih ovdje ima više od 240 vrsta. Mnogo je stranih parova koji se ovdje vjenčaju, bili su neki dan iz Manchestera, pa čak smo na svadbi slušali i – gajde. Bili su i Škoti iz Prestwicka, dečki u kiltovima, a mladoženja je i zasvirao. I tu su rekli sudbonosno "da". A gdje će drugdje, neće valjda u svom južnom Ayrshireu?! – govore domaći.
Prošlo je nešto vremena otkako smo sreli Šimuna, kad evo njega s rive s novom ribom. – 18. ove sezone! – veli mališan.
Je li točno da se svakom tko protrlja palac Grgura Ninskog ispuni želja? – Točno! U to nema sumnje...