Tijelo se, prema biologu i biohakeru Garyju Brecki, ne počinje narušavati iznenada, nego godinama prije ozbiljnijih problema šalje znakove koje ljudi često zanemaruju. Brecka je dva desetljeća radio s podacima o smrtnosti u industriji životnog osiguranja, gdje je procjenjivao kada bi i od čega neka osoba mogla umrijeti. Danas se bavi biohakiranjem i savjetovanjem poznatih osoba o dugovječnosti, a tvrdi da se mnogi simptomi propadanja organizma mogu primijetiti prije nego što ih pokažu medicinske snimke, piše LadBible.
Prema njegovu mišljenju, problem je u tome što se različiti simptomi rijetko povezuju u cjelinu. Umor, slabiji san, hladne ruke i noge ili sporiji oporavak nakon vježbanja često se jednostavno pripisuju godinama, iako bi, smatra, mogli upućivati na to da organizmu nedostaje nešto važno.
Među upozorenjima koja Brecka posebno izdvaja nalazi se buđenje s osjećajem umora čak i nakon osam sati sna. Problematičnima smatra i često buđenje tijekom noći, poslijepodnevnu želju za šećerom, nagli pad energije oko 14 sati te takozvanu mentalnu maglu. Pozornost bi, prema njemu, trebalo obratiti i na činjenicu da je tijelu nakon vježbanja potrebno sve više vremena za oporavak. Hladne ruke i stopala te broj otkucaja srca u mirovanju koji postupno raste iz godine u godinu također se nalaze na njegovu popisu mogućih upozorenja.
Osobama koje se stalno bore s umorom, lošim snom ili žudnjom za slatkim savjetuje da prestanu nagađati što im se događa. Predlaže provjeru vitamina D, vitamina B12, feritina i pokazatelja upale jer smatra da mnogi godinama žive s nedostatkom određenih tvari, dok im se simptomi pripisuju stresu.
Prva promjena koju Brecka preporučuje ne zahtijeva dodatke prehrani ni skupu opremu. Savjetuje izlazak na otvoreno unutar 30 minuta od buđenja te boravak na prirodnom svjetlu od deset do 15 minuta. Prema njegovu objašnjenju, jutarnje svjetlo pomaže regulirati cirkadijalni ritam, odnosno unutarnji tjelesni sat. On zatim utječe na razinu energije, hormone, apetit i dubinu sna tijekom sljedeće noći. Brecka naglašava da su prirodno svjetlo, kvalitetan san, prava hrana i kretanje među najvažnijim čimbenicima dostupnima svakome. Nakon jutarnjeg izlaska preporučuje pet minuta vježbi disanja kroz nos, pri čemu izdah treba trajati dulje od udaha, a zatim i hladan tuš.
Još jedna navika koju smatra podcijenjenom jest disanje kroz nos umjesto kroz usta. Nos filtrira prašinu i nečistoće, zagrijava i ovlažuje zrak prije nego što stigne do pluća te prirodno usporava disanje. Brecka tvrdi da se disanjem kroz nos proizvodi dušikov oksid, koji širi krvne žile i poboljšava dopremu kisika u tkiva. Disanjem na usta, kaže, gube se te prednosti, zbog čega preporučuje nazalno disanje i danju i noću. Njegove poruke svode se na jednostavne i besplatne navike: obratiti pozornost na promjene u tijelu, izaći na jutarnje svjetlo, dovoljno spavati, kretati se, jesti cjelovitu hranu i svjesno disati. Međutim, trajni umor, poremećaji sna, promjene pulsa ili drugi dugotrajni simptomi trebali bi biti razlog za razgovor s liječnikom, a ne za samostalno postavljanje dijagnoze.