Adolescencija, čini se, traje puno dulje nego što smo mislili, barem kad se gleda kroz razvoj mozga. Neuroznanstvenici sa Sveučilišta u Cambridgeu u Engleskoj ovih su dana objavili da su uočili četiri velike 'prekretnice' u neurološkom razvoju, a neke od njih događaju se znatno kasnije u životu nego što se do sada mislilo. Voditeljica istraživanja dr. Alexa Mousley objašnjava kako se mozak 'prespaja' cijelog života: stalno jača i slabi veze, a taj proces nije ravna crta, nego niz faza i oscilacija koje se mogu pojaviti u različitoj dobi, ovisno o osobi, piše People.
Studija objavljena u časopisu Nature Communications opisuje da prva faza, takozvani 'dječji mozak', traje do otprilike devete godine. U tom razdoblju odvija se 'konsolidacija mreža', odnosno svojevrsno 'rezanje' i preuređivanje sinapsi kako bi se moždane veze optimizirale. No ono što najviše iznenađuje jest zaključak o adolescenciji: iako pubertet daje jasan početni signal, znanstveno je puno teže odrediti kada adolescencija završava. Prema nalazima tima, promjene nalik adolescentnima u strukturi mozga prestaju tek oko ranih tridesetih.
Oko 32. godine, navodi Mousley, vidi se najizraženiji zaokret u 'ožičenju' i najveći ukupni pomak u odnosu na sve ostale prekretnice. Nakon toga mozak ulazi u odraslu fazu, ujedno i najdužu, u kojoj se arhitektura stabilizira i dulje vrijeme nema velikih prijelomnih točaka u kognitivnim sposobnostima ili crtama osobnosti. Ta 'mirnija' etapa traje do približno 66. godine, kada mozak ulazi u razdoblje ranog starenja. Tada dolazi do postupne reorganizacije mreža i smanjenja povezanosti, dijelom zato što bijela tvar s vremenom počinje degenerirati, a raste i rizik od zdravstvenih stanja koja mogu utjecati na mozak, poput povišenog krvnog tlaka.
Posljednja velika prekretnica događa se oko 83. godine, kada nastupa faza kasnog starenja mozga. Istraživači napominju da je za tu dobnu skupinu dostupno manje podataka, ali trend je jasan: povezanost dodatno opada, a mozak se sve više oslanja na pojedine regije. Profesor Duncan Astle, suautor istraživanja, podsjeća da su mnogi neurorazvojni, mentalnozdravstveni i neurološki poremećaji povezani s načinom na koji je mozak 'umrežen' te da razlike u 'ožičenju' mogu predvidjeti poteškoće s pažnjom, jezikom, pamćenjem i nizom ponašanja. Poanta ovih nalaza, dodaje, jest da razvoj mozga nije pitanje stalnog, ravnomjernog napredovanja, nego nekoliko velikih prekretnica, a njihovo razumijevanje može pomoći otkriti kada i kako je mozak posebno osjetljiv na poremećaje.