Žene se potiču da razgovaraju sa svojim liječnikom o zdravstvenom stanju za koje tisuće njih možda nikada neće shvatiti koliko utječe na njih, jer se znakovi upozorenja koje dobivaju ne smatraju "normalnima". Prepoznavanje ovih suptilnih crvenih zastavica i manje poznatih simptoma moglo bi pomoći u identificiranju problema, čak i ako nije uzrok "apsolutno nikakve boli". Specijalistica za žensko zdravlje, dr. Nighat Arif, poznata po svojim televizijskim nastupima na BBC-ju i ITV-u, upozorila je da čak "jedna od četiri žene" s ovim stanjem možda nikada neće shvatiti da ga ima, uglavnom zato što ne doživljavaju tipične simptome. Mnoge od njih dijagnozu dobiju slučajno, tijekom pretraga zbog neplodnosti ili operacija koje nisu povezane s ginekološkim sustavom.
"Većina nas endometriozu doživljava kao bolne, obilne menstruacije, a ona utječe na naša crijeva i ginekološke organe. Ali to nije uvijek slučaj", izjavila je dr. Arif. Ona objašnjava da je danas poznato kako je endometrioza upalno stanje cijelog tijela, koje traje cijeli život i nije uvijek povezano s obilnim menstruacijama. "Jedna od četiri osobe s endometriozom ne osjeća apsolutno nikakvu bol, a to se naziva tihom endometriozom", ističe liječnica. U tim "tihim" slučajevima, simptomi se javljaju bez očitih znakova poput neredovitih i obilnih menstruacija. Procjene govore da između 20 i 25 posto osoba s endometriozom nema jasne simptome, što znači da bolest može tiho utjecati na plodnost ili uzrokovati upalu godinama prije nego što itko poveže sve točkice.
Postoji nekoliko manje suptilnih znakova koji bi, ako se na njih ukaže liječniku, trebali biti dovoljni za pokretanje istrage o mogućoj endometriozi. Dr. Nighat navodi neke od ključnih: kronična nadutost, poznata i kao "endo trbuh", metalni okus u ustima, umor opisan kao "iscrpljenost do kostiju koja ne prolazi" te probavni ili urinarni problemi. Simptomi poput bolnog mokrenja mogu se pogrešno zamijeniti za upalu mokraćnog mjehura, dok se nadutost, proljev i mučnina često pripisuju sindromu iritabilnog crijeva. Bol u donjem dijelu leđa također se može pogrešno protumačiti kao išijas ili istegnuće mišića.
Problem je što se takvi simptomi često normaliziraju ili minimiziraju, kako od pacijentica tako i od medicinskih stručnjaka. Žene se od adolescencije uči da je bol normalan dio menstruacije, što dovodi do toga da mnoge toleriraju simptome koji bi trebali izazvati zabrinutost. Zbog toga dijagnostičko kašnjenje često traje godinama, u prosjeku od četiri do jedanaest godina. Tijekom tog vremena stanje se može tiho pogoršavati, uzrokujući kroničnu upalu, ožiljke i potencijalne probleme s plodnošću. Dr. Arif naglašava: "Ništa od toga ne bi trebalo samo trpjeti ili odbacivati. Ne dramatizirate ako se pitate događa li se nešto više. Mnoge osobe s endometriozom dugo umanjuju svoje simptome i nikada ih se ne shvaća ozbiljno."
Što je endometrioza i zašto je toliko teško dijagnosticirati?
Endometrioza je stanje u kojem tkivo slično sluznici maternice (endometriju) raste na drugim dijelovima tijela, najčešće na jajnicima, jajovodima i zdjeličnoj maramici, ali ponekad i na crijevima, mjehuru ili čak udaljenim organima. To tkivo reagira na hormonalne promjene tijekom menstrualnog ciklusa, što znači da zadebljava, raspada se i krvari. Međutim, za razliku od menstrualne krvi koja napušta tijelo, ovo unutarnje krvarenje nema kamo otići, što uzrokuje upalu, bol, oticanje i stvaranje ožiljnog tkiva. Iako točan uzrok nije poznat, a lijek ne postoji, dostupni su tretmani koji mogu pomoći u upravljanju simptomima.
Jedini siguran način za potvrdu dijagnoze je laparoskopija, invazivan kirurški zahvat. Zbog toga liječnici često prvo provode druge testove kako bi isključili druga moguća stanja. Upravo zato je ključno da žene prate svoje simptome i aktivno se zalažu za svoje zdravlje. Ako primijetite da se vaši probavni, urinarni ili mišićno-koštani problemi pojavljuju u mjesečnom ritmu i pogoršavaju se oko menstruacije, važno je to napomenuti liječniku. Ponekad jednostavno pitanje "Može li ovo biti endometrioza?" može napraviti svu razliku i usmjeriti dijagnostički proces u pravom smjeru, omogućujući ranije liječenje i poboljšanje kvalitete života.