Za razliku od muškog orgazma, ženski je ekvivalent dugo ostao obavijen tajnom, velikim dijelom zbog nedostatka znanstvenih istraživanja i povijesnih stavova prema ženskom seksualnom užitku. Tijekom godina stvorili su se i ustrajali brojni mitovi o ženskom vrhuncu, uključujući i onaj najčešći - je li tekućina koju neke žene ispuštaju tijekom orgazma zapravo urin. Koncept ženske ejakulacije, iako slabo shvaćen, izazvao je brojne rasprave, a u nekim je zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, njezino prikazivanje u pornografiji bilo i zakonski ograničeno. Upravo zbog toga, znanstvenici su odlučili stati na kraj nagađanjima i pružiti konkretne odgovore, prenosi LADbible.
Ključni korak u demistifikaciji ovog fenomena napravila je jedna francuska studija objavljena 2015. godine u časopisu Journal of Sexual Medicine. U istraživanju, koje je vodio francuski ginekolog Samuel Salama, sudjelovalo je sedam žena koje su prethodno izjavile da tijekom vrhunca doživljavaju izbacivanje zamjetne količine tekućine iz uretre. Prije početka eksperimenta, svaka je sudionica zamoljena da da uzorak urina, nakon čega je podvrgnuta ultrazvuku zdjelice kako bi se potvrdilo da je njihov mjehur potpuno prazan. Tek tada su se žene samozadovoljavale do orgazma, a cijeli proces pomno je praćen.
Neposredno prije vrhunca, napravljen je drugi ultrazvučni pregled, a konačni, treći, uslijedio je odmah nakon orgazma. Usporedba triju snimki otkrila je fascinantne rezultate. Iako su sve žene ispraznile mjehur prije seksualne stimulacije, drugi ultrazvuk pokazao je da su se njihovi mjehuri ponovno napunili. To je bio prvi čvrsti dokaz da tekućina koja se izbacuje pri orgazmu, poznata kao "špricanje" ili "squirting", doista potječe iz mjehura. Time je potvrđeno ono o čemu se dugo nagađalo, no pravo otkriće tek je slijedilo nakon kemijske analize.
Nakon što su prikupili tekućinu izbačenu tijekom orgazma, Salama i njegov tim proveli su detaljnu kemijsku analizu. Rezultati su pokazali da postoje dvije potpuno različite vrste tekućine. Kod dvije žene, uzorak izbačen pri orgazmu nije se razlikovao od njihovog urina. Međutim, kod ostalih pet žena, tekućina je sadržavala prostata-specifični antigen (PSA), enzim koji nije bio prisutan u njihovom početnom uzorku urina. PSA je ključni sastojak muškog ejakulata jer pomaže spermijima u kretanju, a proizvodi ga prostata.
Iako žene nemaju prostatu, imaju Skeneove žlijezde, poznate i kao "ženska prostata", koje su smještene na prednjem zidu vagine. Upravo su one odgovorne za proizvodnju tekućine bogate PSA, što se smatra "pravom" ženskom ejakulacijom. Novija istraživanja potvrdila su ovu podjelu, jasno razlikujući "špricanje" (obilnije izbacivanje razrijeđenog urina iz mjehura) od ženske ejakulacije (izbacivanje manje količine gušće, mliječnobijele tekućine iz Skeneovih žlijezda). Stručnjaci naglašavaju da su oba fenomena potpuno normalna i prirodna te da ne postoji "ispravan" način doživljavanja orgazma.
Povijesno gledano, svako izlučivanje tekućine tijekom seksa kod žena smatralo se oblikom urinarne inkontinencije, što je mnogim ženama stvaralo osjećaj srama. Danas, zahvaljujući znanosti, znamo da je to dio širokog spektra ženskog seksualnog iskustva. Statistike pokazuju da je između deset i 54 posto žena doživjelo neki oblik izbacivanja tekućine tijekom seksualnog uzbuđenja. Razumijevanje ovih procesa dio je šireg pokreta za edukaciju o ženskom seksualnom zdravlju i užitku, koji ima za cilj razbiti tabue i osnažiti žene da istražuju i komuniciraju svoje želje, pridonoseći tako destigmatizaciji i boljem razumijevanju raznolikosti ženske seksualnosti.
obozavam to