Iako ga danas slavimo kao primarnog zaštitnika Irske, najveća ironija života svetog Patrika jest ta da on uopće nije bio Irac. Rođen je krajem četvrtog stoljeća, oko 385. godine, u rimskoj Britaniji, na području današnjeg Walesa ili Škotske, pod imenom Maewyn Succat. Njegova veza sa "Smaragdnim otokom" započela je na tragičan način. U dobi od samo šesnaest godina otela ga je skupina irskih gusara koji su ga odveli u Irsku i prodali u roblje. Tamo je proveo šest dugih godina radeći kao pastir, a upravo je u samoći i teškim uvjetima zatočeništva, kako je kasnije sam napisao u svojoj ispovijesti Confessio, pronašao utjehu u kršćanskoj vjeri koja će mu definirati ostatak života.
Prema vlastitim zapisima, nakon šest godina ropstva čuo je glas koji mu je navijestio da će se uskoro vratiti kući i da je njegov brod spreman. Pobjegavši od svog gospodara, putovao je više od tristo kilometara do obale, gdje je pronašao brod i jedva uvjerio kapetana da ga povede. Nakon povratka obitelji u Britaniju, posvetio se obrazovanju i postao svećenik. Međutim, proganjala ga je vizija u kojoj je vidio čovjeka iz Irske koji mu je pružio pisma s naslovom "Glas Iraca". Dok je čitao, učinilo mu se da čuje vapaj irskog naroda koji ga moli da se vrati i hoda među njima. Taj poziv shvatio je kao božansku misiju te se, sada kao biskup, vratio u zemlju svog zatočeništva kako bi širio kršćanstvo među, tada većinom, poganskim stanovništvom.
Uz život svetog Patrika vežu se brojne legende, a najpoznatije su one o djetelini i zmijama. Prema predaji, Patrik je koristio djetelinu s tri lista, poznatu kao shamrock, kako bi poganskim Ircima na jednostavan način objasnio koncept Presvetog Trojstva, odnosno Oca, Sina i Duha Svetoga kao tri osobe u jednom Bogu. Druga slavna legenda tvrdi da je Patrik protjerao sve zmije iz Irske, otjeravši ih u more. No, znanstvenici i povjesničari slažu se da zmija na otoku nikada nije ni bilo nakon posljednjeg ledenog doba. Vjeruje se da su "zmije" u ovoj priči zapravo metafora za poganstvo i druidske običaje koje je Patrik svojim misionarskim radom iskorijenio s otoka, donoseći novu vjeru.
Jednako iznenađujuća kao i priča o zmijama jest činjenica da zelena boja, danas neraskidivo vezana uz ovaj blagdan, izvorno uopće nije bila njegova. Povijesno gledano, boja povezana sa svetim Patrikom bila je plava, nijansa koja je čak dobila ime "plava svetog Patrika". Ta boja se može vidjeti na starim irskim zastavama i bila je službena boja Reda svetog Patrika, viteškog reda koji je uspostavio britanski kralj George III. u 18. stoljeću. Upravo je ta veza s britanskom krunom dovela do toga da plava boja postane omražena među irskim nacionalistima koji su se borili za neovisnost od engleske vlasti.
Od simbola pobune do globalnog festivala
Prijelaz na zelenu dogodio se tijekom kasnog 18. stoljeća, kada je postala boja irske pobune i nacionalizma. Društvo ujedinjenih Iraca, revolucionarna skupina koja je podigla ustanak 1798. godine, usvojila je zelenu kao svoj simbol, inspirirana bojom djeteline i zelenim krajolikom svoje domovine. Nošenje zelenog postalo je čin prkosa i odanosti Irskoj, ovjekovječeno u poznatoj pobunjeničkoj pjesmi "The Wearin' o' the Green". Tako je zelena, kao simbol irskog identiteta i katoličke tradicije, u potpunosti zamijenila plavu, boju koju su smatrali simbolom britanske opresije.
Današnji globalni karakter proslave Dana svetog Patrika uvelike je zasluga irske dijaspore. Nakon Velike gladi sredinom 19. stoljeća, milijuni Iraca emigrirali su, posebice u Sjedinjene Američke Države. Suočeni s diskriminacijom, Dan svetog Patrika i masovne parade postali su im način da s ponosom pokažu svoj identitet i snagu svoje zajednice. S vremenom su se te proslave proširile svijetom, a tradicije poput nošenja zelene odjeće, pijenja piva i bojanja rijeke Chicago u zeleno postale su globalni fenomen koji slavi irsku kulturu. Čak je i popularni mit o tome da vas vilenjak leprechaun uštipne ako ne nosite zeleno vjerojatno američki dodatak, jer se ti nestašni vilenjaci iz irskog folklora izvorno nisu povezivali s ovim svecem.
Jeste li znali da do 70-ih na Dan svetog Patrika nisu radili pubovi u Irskoj?