Na dan koji bi bio njegov 171. rođendan, 16. listopada 2025., duh Oscara Wildea, jednog od najblistavijih umova viktorijanskog doba, napokon je dobio simboličnu zadovoljštinu. Britanska knjižnica ispravila je 130 godina staru nepravdu i ponovno izdala člansku iskaznicu na njegovo ime, koja mu je oduzeta nakon sramotne osude za ono što bi se najbolje moglo prevesti kao "flagrantnu nepristojnost", a zapravo - homoseksualnost.
Novu iskaznicu, u dirljivoj ceremoniji, preuzeo je njegov jedini unuk, Merlin Holland, koji je taj čin opisao kao divnu gestu oprosta. Holland je dodao kako je siguran da bi Wildeov duh bio dirnut i oduševljen, ističući da je ovaj potez priznanje goleme patnje i nepravde s kojima se njegov djed suočio. Knjižnica je ovim činom odala počast ne samo velikom piscu, već i žrtvi okrutnog i licemjernog sustava.
Odluka o oduzimanju iskaznice Oscaru Wildeu donesena je 15. lipnja 1895. godine. U to je vrijeme Wilde već tri tjedna bio u zatvoru Pentonville, osuđen na dvije godine teškog rada. A prema tadašnjim pravilima, svaka osuđena osoba automatski je gubila pravo na korištenje knjižnice. Wilde vjerojatno nikada nije ni saznao za tu administrativnu odluku, no kako je njegov unuk primijetio, to bi samo pridonijelo njegovoj bijedi, taj osjećaj da mu je jedna od najvećih svjetskih knjižnica zabranila pristup knjigama, baš kao što mu je zakon zabranio svakodnevni život. Sol na ranu čovjeku čiji je cijeli život bio posvećen književnosti i umjetnosti.
Wildeov pad bio je strmoglav i brutalan. Na vrhuncu slave, dok su se njegove drame "Idealan muž" i "Važno je zvati se Ernest" s golemim uspjehom izvodile u Londonu, odlučio je tužiti markiza od Queensberryja za klevetu. Markiz, otac Wildeovog ljubavnika Lorda Alfreda "Bosieja" Douglasa, javno ga je optužio da je sodomit. No, nepromišljena tužba pretvorila se u katastrofu. Tijekom suđenja na vidjelo su izašli dokazi o Wildeovim homoseksualnim vezama, što je u to vrijeme bilo kazneno djelo. Povukao je tužbu, ali bilo je prekasno. Ubrzo je uhićen i, nakon dva suđenja koja su potresla britansko društvo, osuđen na maksimalnu kaznu. Nekadašnja zvijezda londonskih salona postala je prezreni zatvorenik, a nakon izlaska iz zatvora život je proveo u egzilu, slomljen i osiromašen.
U viktorijanskoj Engleskoj, naime, hmoseksualnost je smatrana grijehom, bolešću i zločinom, a svi intimni odnosi između muškaraca bili su kriminalizirani. Wildeovo suđenje imalo je i snažan učinak na percepciju homoseksualnosti, čvrsto je povezujući u javnoj svijesti s dekadencijom, nemoralom i umjetničkim svijetom, tjerajući tisuće muškaraca u još dublju tajnost i strah. Proći će više od 70 godina prije nego što će homoseksualni odnosi između odraslih muškaraca biti dekriminalizirani u Engleskoj i Walesu 1967. godine.
Unatoč svemu, Wildeova ostavština nadživjela je i osudu i progon. Ironično, ista institucija koja mu je zabranila pristup danas čuva neke od njegovih najvrjednijih rukopisa, uključujući drame "Lepeza lady Windermere" i "Važno je zvati se Ernest", te potresno pismo "De Profundis", napisano u zatvoru.
Carol Black, predsjednica Britanske knjižnice, izjavila je: "Ovom počašću nadamo se ne samo odati priznanje Wildeovom sjećanju, već i priznati nepravde i golemu patnju s kojima se suočio". Vraćanje iskaznice simboličan je čin koji se nadovezuje na posthumno pomilovanje koje je Wilde, zajedno s oko 50.000 drugih muškaraca, dobio 2017. godine prema takozvanom "zakonu Alana Turinga", još jednog zaslužnog Britanca koji je nepravedno progonjen zbog svoje seksualne orijentacije.
Poremećen.