Izložba „Vera barunica Nikolić Podrinska (1886. – 1972.)”, postavljena u povodu 140. obljetnice rođenja slikarice iza koje je ostao bogat opus visoke likovne kvalitete,otvorena je u zagrebačkoj Galeriji Kontura, smještenoj u Palači Demeter – Corvin.
U suradnji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (NMMU) i Aukcijske kuće Kontura izložba predstavlja pedesetak slika umjetnice iz prve polovice i sredine dvadesetog stoljeća, čija se djela nalaze u važnim nacionalnim javnim i privatnim zbirkama.
Autorica i kustosica izložbe je Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica NMMU rekla je kako je segment ženskog slikarstva bio jako zanemaren i teško se probijao na ovdašnjoj likovnoj sceni. „Sada kada krećemo razgrtati prašinu s tih imena shvaćamo da imamo umjetnice koje su bile izvanredne, ostala sam zapanjena koliko kvalitetan rad Vere Nikolić, a ona ima i jako zanimljivu životnu priču”, istaknula je na konferenciji za novinare.
Po njezinim riječima, Nikolićeva je na svome umjetničkom putu prošla mijene od početnog realizma / plenerizma, preko naznaka dodira s ekspresionizmom i sporadično jugendstilom te lhoteovskog postkubističkog načina do osebujne inačice svojevrsnog kubističkog konstruiranja slike naglašenom bojom i kvadratičnom pennellatom.
Vera barunica Nikolić Podrinska rođena je u plemićkoj obitelj duboko utkanoj u hrvatsku i zagrebačku povijest, čije je prezime svojedobno nosila današnja Teslina ulica. Prve privatne slikarske poduke dobila je kod Otona Ivekovića, a obrazovala se na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, gdje je sada Akademija likovne umjetnosti. Od 1915. i 1916. nastavlja studij privatno u Beču, gdje se bavi kopiranjem starih majstora.
Prvu samostalnu izložbu održala je u zagrebačkom salonu Ullrich 1917. godine, bila je aktivna u Klubu likovnih umjetnica te je djelovala kao mecena mladim umjetnicima. Život su joj obilježila brojna putovanja po inozemstvu, a osobito su joj bila značajna višekratna putovanja u Pariz, gdje je boravila u školi Andréa Lhotea i kasnije se intenzivno družila s Leom Junekom.
Za tadašnje doba istakla se kao odlučna i emancipirana žena, o čemu su pisale i američke novine The Brooklyn Daily Eagle 1923. godine, kroz priču o njoj kao poduzetnici i slikarici radništva i seljaštva, koja je pronašla način da sama financira svoje slikarstvo obrazovanje s obzirom na to da otac nije bio sretan što je odabrala biti umjetnica. Cijelu je situaciju ovjekovječila na slici "Kopanje gline za proizvodnju opeke".
Rončević Elezović je rekla kako se u kući gdje se nalazi Galerija Kontura čuva toliko odličnog materijala da jedva čeka da se palača obnovi i da se sve to sistematizira. "Zahvaljujući trudu entuzijasta, kolekcionara neki segmenti naše povijesti umjetnosti i kulturne baštine koji bi inače bili izgubljeni sada su sačuvani kao temelj, konkretan korpus na jednom mjestu s kojim se može raditi”.
Branko Franceschi, ravnatelj NMMU, pohvalio je inicijativu suradnje na toj izložbi koja im omogućuje da predstave djela iz svog fundusa, ali i sinergiju privatne i javne inicijative, odnosno kolekcionara i muzejskih institucija.
Prisjetio se kako se još devedesetih godina prošlog stoljeća pokazalo koliko su umjetnice imale puno veći zadatak i izazov baviti se umjetnošću, „puno su više investirale u svoju umjetnost nego što to njihovi muški kolege mislili da je potrebno”, a danas su ušle u kulturni mainstream.
”U međunarodnim posudbama imamo sve veći interes za slike umjetnica, primjerice poput Autoportreta u lovačkom odijelu Nastje Rojc koji ima globalnu turneju, a u pojedinim edicijama izabran je za naslovnicu nekih mongorafija ili članaka koji se bave temom umjetnosti žena”, ustvrdio je.
Kolekcionar Vinko Kojundžić rekao je kako on Veru Nikolić vidi i kao poduzetnicu koja je radila da bi mogla studirati slikarstvo, a manje je poznato da je industrijski proizvodila vino s kojima je išla po izložbama i dobivala nagrade.
Zdravko Mihočinec, direktor Aukcijske kuće Kontura podsjetio je kako je galerija Kontura prije godinu i pol dana krenula s priređivanjem izložbi, osobito slikarica jer im je djelatnost u prošlosti bila posvećena tom segmentu, naročito umjetnicama rođenima u 19. stoljeću.
„Na temelju velike zasluge i truda Josipa Kovačića ovdje egzistira Zbirka Kovačić-Mihočinec u kojoj je sakupljeno gotovo 2000 djela hrvatskih slikarica. Kovačić je Gradu Zagrebu donirao veliki dio svoje primarne zbirke hrvatskih slikarica, a naša izložbena djelatnost se nadovezuje na njegov kolekcionarski put”, rekao je.
Dosad su postavili izložbe Nastje Rojc i Dore Car, potom Caroline Voikffy Armero i Fanny Daubachy pl. Doljske Brlić te Anke Krizmanić, a za sljedeću godinu planira se izložba Slave Raškaj.
„U galeriji imamo prostora za izlaganje 50 djela pa smo stali na tom broju, no kada se cijela kuća obnovi imat ćemo mogućnosti za znatno veći broj”, rekao je Mihočinec, najavivši i mogućnost da se nakon konstrukcijske obnove na tom mjestu otvori muzej hrvatskih slikarica.
Izložba u Galeriji Kontura, na kojoj su predstavljeni autoričini radovi koji se čuvaju u NMMU, Zbirci Kovačić-Mihočinec i Zbirci Kojundžić, ostaje otvorena do 14. srpnja.
Inače , rođena je 1886. u jednoj od najbogatijih obitelji, barunica Vera Nikolić Podrinska bila je predstavnica europskog plemstva. Kći podbana Vladimira Nikolića, odrasla je na golemom imanju na Pantovčaku, današnjem simbolu moći. Školovana u Beču i Parizu, bila je cijenjena slikarica i uspješna gospodarstvenica koja je vodila obiteljski posjed. Njezina vila od crvene opeke bila je središte društvenog života, ugošćujući zagrebačku elitu.
Ratne godine donijele su preokret. Na njezinom imanju uspostavljen je logor za zarobljene američke pilote, no barunica ih je tretirala kao goste. Igrali su tenis, slavili blagdane i uživali slobodu. Dok su se piloti sigurno vratili kući, baruničinu sudbinu zapečatio je dolazak komunističke vlasti. Plemenita žena i mecena ubrzo je zatvorena, a njezina imovina postala je meta novog režima, čime je počeo proces otimačine koji će joj oduzeti sve što je poznavala.
Konačni udarac stigao je kada je Josip Broz Tito odlučio na njezinu posjedu sagraditi zagrebačku rezidenciju. Pod pritiskom moćnog dužnosnika Ivana Steve Krajačića, barunica je 1963. morala napustiti dom. Njezina vila, ispunjena uspomenama, srušena je dinamitom kako bi se napravilo mjesta za Vilu Zagorje. Cijelo imanje bila je prisiljena prodati za svotu koja je predstavljala tek desetinu tržišne vrijednosti, što je zapravo bila prikrivena konfiskacija imovine.
Deložirana iz doma, pokušala se preseliti u obiteljski stan u Teslinoj, no bio je zauzet. Utočište joj je pružila kuharica, nakon čega odlazi u Ameriku. Ondje je srela i pilota kojeg je spasila, nazvavši je drugom majkom. Vera Nikolić Podrinska preminula je u Zagrebu 1972. godine, daleko od sjaja u kojem je rođena. Pravnu bitku za povrat imovine nastavili su njezini nasljednici.
*uz pomoć AI