Hrvatska radiotelevizija večeras točno u 22 minute iza ponoći na svom Trećem programu prikazuje talijanski dokumentarni film "Zbogom, Afriko" (Africa Addio) iz 1966. godine, djelo koje i danas, gotovo šest desetljeća nakon svog nastanka, izaziva mučninu, bijes i žestoke debate.
Redatelji Gualtiero Jacopetti i Franco Prosperi, koji su se proslavili četiri godine ranije filmom "Mondo Cane" i tako utemeljili čitav žanr "mondo" filma ili "šokumentarca", ovim su ostvarenjem pomaknuli granice filmske eksploatacije. Njihova namjera bila je dokumentirati bolno rađanje nove Afrike, odnosno kaotičan i krvav kraj europske kolonijalne vladavine tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, no umjesto objektivnog prikaza, stvorili su djelo koje je istovremeno hvaljeno zbog vizualne snage i prezreno zbog moralne upitnosti, djelo čija je temeljna svrha bila isprovocirati i šokirati publiku, dok je povijesna istina ostala u drugom planu.
Najmračnija sjena koja se nadvila nad ovaj film i trajno ga obilježila bila je optužba za ubojstvo. U jednoj od najpotresnijih sekvenci, kamera bez treptaja bilježi smaknuće kongoanskog pobunjenika iz plemena Simba kojeg strijelja vladin vojnik. Prizor je bio toliko stvaran i brutalan da su se odmah pojavile glasine kako je egzekucija namještena, odnosno da su redatelji platili ili nagovorili vojnike da ubiju čovjeka isključivo za potrebe snimanja. Skandal je eskalirao do te mjere da je Gualtiero Jacopetti uhićen i izveden pred talijanski sud pod optužbom za poticanje na ubojstvo. Iako je na kraju oslobođen nakon što je produkcija dostavila dokumente koji su dokazivali da je filmska ekipa na mjesto događaja stigla neposredno prije smaknuća, stigma "snuff filma" – filma koji sadrži stvarne snimke ubojstva – zauvijek se zalijepila za "Zbogom, Afriko".
Optužbe za rasizam i kolonijalnu nostalgiju bile su jednako glasne i dolazile su sa svih strana. Ugledni filmski kritičar Roger Ebert nazvao je film "rasističkim smećem koje kleveće čitav kontinent", a američki veleposlanik pri UN-u osudio ga je kao "grubo iskrivljen i društveno neodgovoran". Problem leži u naraciji koja s pokroviteljskim i često uvredljivim tonom prikazuje Afriku kao "veliku crnu bebu" koju je Europa, njezina dadilja, napustila baš onda kad joj je najviše trebala. Film gotovo nimalo ne problematizira stoljeća kolonijalne eksploatacije, već postkolonijalni kaos, građanske ratove i plemenske sukobe prikazuje kao inherentnu nesposobnost Afrikanaca da upravljaju sami sobom, implicirajući da je povratak barbarstvu neizbježan bez čvrste europske ruke. Takav pristup izazvao je bijes diljem svijeta, a projekcije u Zapadnoj Njemačkoj prerasle su u nasilne prosvjede afričkih studenata koji su upadali u kina, uništavali platna i tražili zabranu filma.
Unatoč svim kontroverzama i moralnoj upitnosti, "Zbogom, Afriko" posjeduje i paradoksalnu povijesnu vrijednost. Film sadrži jedine poznate snimke nekih ključnih, ali zaboravljenih tragedija, poput genocida nad arapskim stanovništvom tijekom revolucije u Zanzibaru 1964. godine, snimljenog iz helikoptera dok pobunjenici tjeraju civile u smrt. Prizori masovnog pokolja divljih životinja, od slonova i vodenkonja do zebri, koje krivolovci ubijaju granatama ili ostavljaju da trunu na savani, među najtežima su za gledanje u povijesti kinematografije.
Jacopetti i Prosperi proveli su tri godine na terenu, riskirajući živote kako bi zabilježili prizore koje se nitko drugi nije usudio snimiti. Rezultat je tehnički briljantan film, snimljen u raskošnom Technicoloru, s predivnom glazbom Riza Ortolanija, čija ljepota stvara jeziv kontrast s nepojmljivom okrutnošću koju prikazuje. To je film koji istovremeno fascinira i tjera na povraćanje, moćan dokument jednog vremena čija je vrijednost zauvijek okaljana predrasudama, manipulacijom i eksploatacijom najnižih ljudskih poriva.