Mitomanija. Naziv nove predstave kazališta Trešnja, koju je režirala Dora Ruždjak Podolski, već nam u startu otkriva puno o novoj Trešnjonoj produkciji namijenjenoj djeci starijoj od 12 godina. Prvo, riječ je o predstavi koja obrađuje grčke mitove, a drugo, te priče o bogovima s Olimpa i antičkim junacima ovdje su obrađene na nov, zanimljiv, pomalo i lud način jer takva je, budimo realni, i naša stvarnost.
A kao što je i sama redateljica napomenula u našem nedavnom intervjuu, mitologija je neiscrpan izvor, a ujedno je i nevjerojatno aktualna, što je definitivno dokazala u "Mitomaniji" - predstavi koja grčka božanstva približava nama, ljudima suvremenog doba koji su svakodnevno okruženi stravičnim i tragičnim svjetskim događanjima koje je nepotreno pojedinačno navoditi. S druge strane, prijete nam alati poput umjetne inteligencije, koja svakom sekundom sve više preuzima svijet te nas dovodi do testa: hoćemo li posustati i dopustiti toj umjetnoj tvorevini da u potpunosti zamijeni radnju ljudskog razmišljanja ili ćemo, pak, svjesno odabrati teži, prirodniji, ali naposljetku izvorni ljudski put istraživanja, promišljanja i zaključivanja?
Umjetnu inteligenciju u "Mitomaniji" predstavlja Pandora (Tena Jeić Gajski), žena koju je po Zeusovoj naredbi stvorio Hefest te koja kao takva utjelovljuje kaznu za ljudski rod. Ona je, naime, na Zemlju došla s kutijicom - Pandorinom kutijicom - koju, po naredbi bogova, nikada nije smjela otvoriti, no kako to obično biva, znatiželja uvijek prevlada, pa je tako i Pandora otvorila svoju kutiju iz koje su zatim izašla sva zla i prosula se po svijetu. Ono što je jedino ostalo u kutiji bila je nada. Nada u bolje sutra, nada da će se stvari popraviti, nada da je promjena moguća... Sva ta nadanja prisutna su i u današnjem svijetu jer upravo je nada ono što nas vodi, gura naprijed, daje nam snagu za svaki novi dan. Naposljetku, zapitajmo se što bi se dogodilo da nada jednostavno nestane? Nestao bi i ljudski rod.
U cijeloj ovoj suludoj, ali i suludo zabavnoj kazališnoj situaciji, naravno, postoji i simbol razuma. Doduše, tu je samo nakratko, doslovno na nekoliko sekundi, a njezino ime je Hestija (Ivana Bakarić). Ona je najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri, božica koju je Kron prvu progutao, a posljednju povratio, ona je najstarija i najmlađa, prva i posljednja. Hestija je, naposljetku, žena koja je, u trenutku kada su se Pandori (čitaj: umjetnoj inteligenciji) dijelili darovi, obila sudjelovati u tome te odabrala svoj put i otišla na Zemlju pomagati ljudima. Ako to što je ona prva i posljednja stavimo u današnji kontekst, možemo se samo nadati da to i jest istina - da je razum ono s čime je ljudski rod došao na Zemlju i s čime će sve završiti.
Mogli bismo poimence dalje nabrajati ostale bogove, junake i sve ostale antičke likove koji se pojavljuju u predstavi, jer bez nikoga od njih "Mitomanija" ne bi bila ono što jest, i u tom smislu "Mitomaniju" najposebnijom čini glumački ansambl. Njihovo zajedništvo, povezanost i razumijevanje na sceni ovu predstavu čini pravim užitkom za gledanje i bilo bi nemoguće, možda čak i nepravedno, izdvojiti jednog glumca ili glumicu koja je najbolje odradila svoj zadatak. Zato, oni su redom: Radovan Ruždjak, Daria Knez Rukavina, Vanda Vujanić Šušnjar, Luka Bulović, Karla Brbić, Kruno Bakota, Sanja Hrenar, Jure Radnić, Ivana Bakarić, Aleksandra Naumov, Lucija Rukavina, Matija Čigir, Dubravka Lelas, Tvrtko Jurić, Ana Vučak Veljača, Tomislav Dunđer, Tamara Vrdoljak, Tena Jeić Gajski, Leon Dubroja i Matija Antolić.
Ovdje svakako treba spomenuti i bend, kojeg čine multitalentirani glumci Matija Antolić, Radovan Ruždjak, Tvrtko Jurić, Dubravka Lelas, Kruno Bakota, Tomislav Dunđer i Matija Čigir. Autorski songovi, koje potpisuje Stanislav Kovačić, šlag su na torti ove produkcije koja ima sjajan tekst i dramatizaciju, za koje je zaslužna Marijana Fumić, dojmljivu scenografiju (Stefano Katunar) te baggy kostime odlično prilagođene današnjim modnim trendovima (Ana Fucijaš). Autor instrumentalne glazbe je Matija Antolić, dok Leon Dubroja, pripadnik mlađe generacije glumaca, potpisuje trap song "Meduza".
Dora Ruždjak Podolski, koja se nakon 14 godina vratila u Trešnju, na zagrebačku scenu donijela je osvježavajuć kazališni komad koji je duhovit, ali aktualan, jednostavan i simpatičan, ali i izuzetno poučan. Na koncu konca, "Mitomanija" jest namijenjena djeci, ali u njoj će uživati i starije generacije jer ovo nije samo mitološka priča, već kritika društva kojeg proždiru njegove tvorevine i pohlepa za vlasti. Ovo je predstava koja nevjetojatno shvatljivim, dječjim jezikom oslikava našu realnost te nas ostavlja u razmišljanju, a ono što je u ovom slučaju najvažnije, ostaje zapisana i u dječjim glavama i srcima, što su dokazale reakcije po završetku izvedbe. Jednostavno rečeno, Trešnja ima novi hit, a njegovo ime je "Mitomanija".