Rijetko koje književno djelo 20. stoljeća ima auru skandala i važnost kao "Ljubavnik Lady Chatterley", posljednji roman engleskog pisca D. H. Lawrencea (1885 – 1930) Objavljen o autorovu trošku u Firenci 1928. godine, jer nijedan komercijalni izdavač u Engleskoj ili SAD-u nije imao hrabrosti tiskati ga, roman je odmah postao notoran.
Priča prati Constance (Connie) Chatterley, suprugu aristokrata Sir Clifforda, koji je nakon ranjavanja u Prvom svjetskom ratu ostao paraliziran od struka naniže i impotentan. Zarobljena u braku bez ljubavi i strasti, na hladnom imanju Wragby Hall okruženom industrijskim krajolikom rudarskog sela, Connie pronalazi emocionalno i tjelesno ispunjenje u strastvenoj aferi s Oliverom Mellorsom, lovočuvarom na imanju. Ta veza, koja prelazi rigidne klasne granice, postala je simbolom pobune protiv društvenih konvencija i okidačem za jednu od najvećih pravnih bitaka u povijesti izdavaštva.
David Herbert Lawrence, i sam sin rudara iz Nottinghamshirea, roman je napisao dok se borio s tuberkulozom u Italiji, prožimajući ga vlastitim životnim iskustvima i filozofijom. Osjetio je duboku odbojnost prema industrijalizaciji koja je, po njegovu mišljenju, dehumanizirala čovjeka, otuđujući ga od prirode i vlastitih instinkta.
Sir Clifford u romanu predstavlja upravo taj hladni, mehanički i intelektualizirani svijet, dok je Mellors utjelovljenje prirodnog, vitalnog i instinktivnog čovjeka. Lawrence je vjerovao da je cjelovitost ljudskog bića moguća samo kroz jedinstvo uma i tijela, a seksualnost je vidio kao ključni, gotovo sveti izraz te povezanosti. Inspiraciju je crpio i iz stvarnih događaja, poput afere aristokratkinje Lady Ottoline Morrell s mladim klesarom, ali i iz rukopisa romana "Maurice" E. M. Forstera, koji je obrađivao zabranjenu ljubav između pripadnika različitih klasa.
Ono što je "Ljubavnika Lady Chatterley" učinilo toliko šokantnim za tadašnje društvo nije bila samo preljubnička afera, već način na koji je opisana. Lawrence je bez zadrške koristio tada neispisive riječi za spolne odnose i genitalije, a čak je razmatrao i naslov "John Thomas i Lady Jane", što su bili kolokvijalni nazivi za muške i ženske spolne organe. Roman je eksplicitno slavio žensko seksualno zadovoljstvo, temu o kojoj se u to doba nije govorilo, a još veći grijeh bio je u tome što junakinja pronalazi sreću ne s pripadnikom svoje klase, već s radnikom. Njihova veza nije osuđena; naprotiv, prikazana je kao jedini put do iskupljenja i istinskog života za Connie. Ta subverzija klasnog poretka, gdje aristokratkinja bira "običnog radnika" umjesto svog supruga, bila je za mnoge neoprostiva uvreda.
Desetljećima je roman bio zabranjen u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Australiji i drugim zemljama, a kružio je u piratskim ili teško cenzuriranim izdanjima. Prekretnica se dogodila 1960. godine, kada je izdavačka kuća Penguin Books odlučila objaviti necenzuriranu verziju u Ujedinjenom Kraljevstvu, izravno izazivajući tada novi Zakon o opscenim publikacijama iz 1959. Uslijedilo je povijesno suđenje Regina v. Penguin Books, koje je postalo javni spektakl.
Tužiteljstvo je tvrdilo da knjiga može pokvariti um čitatelja, a glavni tužitelj Mervyn Griffith-Jones postavio je danas slavno pitanje poroti: "Biste li dopustili da vaša supruga ili vaše sluge čitaju ovu knjigu?". Obrana je, s druge strane, pozvala niz uglednih književnih kritičara i akademika, uključujući E. M. Forstera, koji su svjedočili o literarnoj vrijednosti djela. Porota je na kraju presudila u korist izdavača, proglasivši roman "nevinim". Ta je pobjeda bila golem udarac cenzuri, a knjiga je odmah po objavljivanju prodana u tri milijuna primjeraka.
Suđenje "Ljubavniku Lady Chatterley" bilo je više od pravne bitke; ono je postalo kulturni fenomen koji je najavio liberalizaciju društva i seksualnu revoluciju 1960-ih. Pjesnik Philip Larkin je u svojoj pjesmi "Annus Mirabilis" početak seksualnih odnosa smjestio u 1963. godinu, "između kraja zabrane 'Chatterleyja' i prvog albuma Beatlesa". Pobjeda na sudu 2. studenog 1960. otvorila je vrata objavljivanju drugih dugo zabranjenih djela, poput "Rakovljeve obratnice" Henryja Millera. Roman je s vremenom prerastao status pukog skandala i danas se smatra remek-djelom koje hrabro istražuje složene teme ljubavi, klase i ljudskog stanja. Lawrenceova kritika otuđenja u modernom svijetu i njegova potraga za autentičnom ljudskom povezanošću ostaju relevantne i danas, potvrđujući njegovu vizionarsku snagu kao pisca koji se nije bojao suočiti s konvencijama svog vremena.
Kao djelo koje ne prestaje intrigirati, "Ljubavnik Lady Chatterley" doživio je brojne filmske i televizijske adaptacije. Među poznatijima su BBC-jeva serija iz 1993. sa Seanom Beanom i Joely Richardson, te nagrađivana francuska adaptacija iz 2006. redateljice Pascale Ferran, temeljena na drugoj verziji romana. Najnovija adaptacija, film u produkciji Netflixa iz 2022. godine, redateljice Laure de Clermont-Tonnerre s Emmom Corrin i Jackom O'Connellom u glavnim ulogama, dobila je pohvale kritike zbog svježeg pristupa koji naglašava žensku perspektivu. Redateljica je istaknula kako je priču željela ispričati kao "putovanje žene prema oslobođenju vlastitog tijela i duha", naglašavajući da je ideja o ženskoj seksualnoj slobodi i danas, u kontekstu borbe za reproduktivna prava, jednako relevantna i provokativna kao i u Lawrenceovo vrijeme. Time je potvrdila da priča o zabranjenoj ljubavi Lady Chatterley i dalje ima snagu odjeknuti kod nove generacije gledatelja.