belini brodovi

Roman bez negativaca mladima šalje optimističnu poruku o nadvladavanju životnih tragedija

Foto: naklada ljevak
Roman bez negativaca mladima šalje optimističnu poruku o nadvladavanju životnih tragedija
VL
Autor
Denis Derk
27.01.2021.
u 14:45
Sonja Zubović objavila je i treći roman za mladež nazvan “Belini brodovi" u Nakladi Ljevak.
Pogledaj originalni članak

Autorica brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju slikovnice i zbirke poezije, Sonja Zubović objavila je i treći roman za mladež nazvan “Belini brodovi”. Knjigu je objavila Naklada Ljevak, a uredila Dubravka Težak, koja je i autorica pogovora.

I dok se u zapaženom romanu “Nemreš bit pametan” (koji je preveden i na talijanski jezik) bavila problemom disleksije, od koje boluje jedan od njegovih protagonista, u “Belinim brodovima”, koji bi svakako mogli poslužiti i kao predložak za filmski scenarij, bavi se osjetljivom temom gubitka majke u tinejdžerskoj dobi. U tom, doista pitkom romanu tema gubitka roditelja dodatno je potencirana činjenicom da djevojka Bela, koja naprasno ostaje bez majke (zbog smrtonosnog karcinoma) nikada nije upoznala oca te je živjela u riječkom domaćinstvu bez muške glave, s požrtvovnom majkom Dorijom i nonom Mandom. Od majke je čula da otac plovi svjetskim pučinama pa prvo djevojčica, a onda i propupala djevojka uporno crta brodove maštajući da će se baš njima otac vratiti u svoju malu obitelj koju je ostavio zbog posla. Kada joj majka Dorija umire, Bela se seli k majčinoj sestri u Zagreb, gdje dobiva novu, zamjensku obitelj, tetu Evelinu i njenog supruga Šimu, sestričnu Ninu i baku Beatu. Nova joj obitelj brzo nabavlja psa i trudi se da Bela što manje osjeća gubitak majke, a osigurala joj je i psihijatrijske tretmane kako bi se što lakše uklopila u novu sredinu. No savjesna teta Evelina od odvjetnika pokojne sestre dobiva i pismo u kojem Dorija otkriva tko je Belin otac, gdje ga je upoznala i zašto s njim nije zasnovala obitelj, nego je kćeri lagala da putuje svjetskim pučinama. Svjesna činjenice da je neizlječivo bolesna, pred sam kraj života pokušava vlastitoj kćeri vratiti oca kojeg joj je uskratila svojom principijelnom i lako objašnjivom odlukom, nakon jednog strastvenog flerta na pulskom filmskom festivalu kojem očito nije bilo suđeno da preraste u nešto više, primjerice u građanski brak. Naime, u to je vrijeme budući Belin otac već imao zakazano vjenčanje i dugogodišnju, valjda sretnu vezu te je morao pomalo kukavički prekinuti pulsku ljetnu avanturu koja se još nije ni razmahala, ali je ipak rezultirala trudnoćom i djetetom. Djetetom kojeg se mlada majka (inače novinarka Večernjeg lista koja je u Puli bila na službenom putu) nije htjela riješiti i tako si privremeno “olakšati” život, ali i opteretiti savjest, i to za cijeli život.

Roman “Belini brodovi” prati Belino uklapanje u zagrebački način života, upis u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, upoznavanje s ovdašnjim dečkima, njeno emocionalno sazrijevanje, prve izlaske s novim prijateljicama i prve muško-ženske simpatije, ali i sve jaču povezanost s novom obitelji, napose s bakom Beatom. I kada se čini da će roman konačno uploviti u sretnije vode i da će Bela upoznati svog oca, koji nikada nije zaboravio pulsku ljubav i Doriju, autorica dodatno zaoštrava radnju pa nesretna djevojka iznenada ostaje bez oca i prije nego što ga je upoznala i čula za njega. Ali, ipak dobiva plemenitog polubrata Vitu, koji je pun razumijevanja, a i prijateljska veza s Marijem na dobrom je putu da se pretvori u hodanje. I da. Naša Bela snimila je film o svom životu i neobičnoj, itekako filmičnoj ljubavnoj priči svojih roditelja koji je prikazan u Puli (gradu gdje su se njeni roditelji i upoznali) za koji dobiva Zlatna vrata Pule za najbolji film prema izboru publike te Zlatnu arenu za najbolju režiju i scenarij. Da sve ostane u novoformiranoj obitelji, i glazbu za film s puno osjećaja potpisuje polubrat Vito. Poruka romana u kojem namjerno nema negativaca (da je bar tako u stvarnom životu), iako ima puno teških tragedija, optimistična je. Unatoč gubicima koji se ubitačno ponavljaju, Bela je uz pomoć rođaka i prijatelja te plemenitih osjećaja preboljela svoje patnje, nesigurnosti i osjećaj nepripadanja i izgubljenosti. Životnu tragediju pretvorila je u sredstvo izražavanja najdubljih osjećaja i u umjetničku kreaciju koja ljude nije mogla ostaviti ravnodušnima. A time su i “Belini brodovi” postali bajka, romantizirani bijeg iz mračne svakodnevice i tužne realnosti. 

PREDRAG MIŠIĆ PEĐA

Zbog rata s obitelji u Srbiji ne razgovara. Na pitanje je li ikad zapucao na brata, kazao je: 'Vjerojatno.... da. Teška tema'

Predrag Mišić Peđa vukovarski je branitelj koji je agresorima pružao otpor sve do pada grada 18. studenog kada je sa 182 suborca odveden na Ovčaru. Bio je zarobljen u srpskom logoru. I danas se bori da Vukovarci žive bolje, a spominje se kao mogući DP-ov kandidat za ministra branitelja. Sve užase koje je u ratu proživio ispričao je svojedobno za Večernji list

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.