Wow! Kakav film! "Jedna bitka za drugom" Paula Thomasa Andersona najbolje bi se mogla opisati kao vatromet neočekivanosti. Ova mješavina političke satire, osobne tragedije, trilera, drame i krimića napeto je, očaravajuće i intenzivno filmsko putovanje kroz politiku, nasilje i iskupljenje u kojem apsolutno nema predaha. Film budi osjećaj u kojem se silno želi udahnuti kako bi se procesuiralo sve što se događa, ali jednostavno se nema vremena za takvo što. Istovremeno, ostavlja dojam u kojem kao da bi bila šteta i trepnuti kako se ne bi ama baš ništa propustilo.
Radnja prati Boba Fergusona, lika koji u očima nosi strah, umor, ali i snagu, a kojeg je fantastično iznio Leonardo DiCaprio. Bob je nekadašnji revolucionar i buntovnik koji danas živi izvan sustava. Samohrani je otac koji s tinejdžericom nastoji pobjeći od prošlosti i krivnje. On i kći (Chase Infiniti) žive i pod lažnim identitetima, a to maloljetna kći, naravno, ne zna. Naime, njezina majka Perfidia (Teyana Taylor) zajedno s Bobom bila je revolucionarka, i to možda još rigoroznija i buntovnija nego što je to bio Bob. Kada je rodila malenu Willu, teško je prihvaćala činjenicu da je majka koja treba biti brižna. Kada je "pala", odnosno kada je uhićena, postala je krtica, zbog čega je u opasnost dovela cijelu organizaciju, a time i svog partnera i kćer. Od tada je Bob u bijegu. Međutim, 16 godina od tog događaja u Bobov život iznebuha se pojavljuje zlokobni i karizmatični pukovnik Steven Lockjaw, kojeg je maestralno odglumio Sean Penn, koji je ušavši u ulogu gotovo neprepoznatljiv. Pukovnik Lockjaw u tijeku je inicijacije u društvo koje po svjetonazoru i aktivnostima podsjeća na Ku Klux Klan. Kada je saznao da postoji mogućnost da je on Willin otac, odlučuje tu situaciju, kako kaže, "očistiti". Jer, nemoguće je biti primljen u društvo ako ima kćer mulatkinju. Willa nestaje, a Bob je prisiljen vratiti se u svijet kaosa i sukoba koji ga je nekoć oblikovao. Ono što slijedi jest nemilosrdan niz fizičkih i moralnih bitaka; doslovno dolazi jedna bitka za drugom. U filmu se pojavljuje i Benicio del Toro, koji glumi Willina trenera karatea i koji s dozom humora u samoj svojoj pojavi, u kojoj nema puno riječi, pomaže Bobu u njegovim bitkama.
Anderson nas spretno uranja u vrtlog nasilja i paranoje u kojem ništa nije sigurno, a svaka odluka ima cijenu. Ono što je apsolutno briljantno u ovom filmu jest to što se ni u jednoj sekundi ne može slutiti što će se iduće dogoditi. Nema mirovanja, a tom blago tjeskobnom osjećaju pridonosi i glazba Jonnyja Greenwooda. "Jedna bitka za drugom" nema ništa slično s prethodnim Andersonovim uratkom "Licorice Pizza". Jedino što ih povezuje, a što je i više nego dovoljno, jest činjenica da su oba bez sumnje među najboljim filmovima godine u kojoj su snimljeni.