Tridesete godine prošlog stoljeća mnogi poznavatelji stripa smatraju zlatnim dobom te umjetnosti. Ne bez razloga! Te godine iznjedrile su brojne stripove i strip junake koji su još desetljećima dominirali u novinskim i magazinskim izdanjima diljem svijeta. Posebno se ističe godina 1934. u kojoj je svoj život započeo niz cijenjenih i uspješnih naslova, a s najvažnijma od njih već smo se upoznali na ovim stranicama. Sredinom 1934. King Features Syndicate iz New Yorka predstavlja američkim i svjetskim ljubiteljima stripa jedinstven lik čarobnjaka Mandraka (Mandrake the Magician), čiji su tvorci scenarist Lee Falk i crtač Phil Davis.
Tim stripom započela je karijera jednog od briljantnih i najdugovječnijih pripovjedača u strip umjetnosti. Leon Harrison Gross, rođen 1911. u St. Louisu u Missouriju, često je u intervjuima spominjao svoju sklonost za pisanje od najranijeg djetinjstva. U srednjoj školi uređivao je školske novine, a kao student Sveučilišta Illinois pisao je pripovijetke, pjesme i članke za sveučilišne magazine. Nakon što je diplomirao, zaposlio se kao pisac reklamnih tekstova u jednoj marketinškoj agenciji u St. Louisu. Nedugo zatim prešao je na lokalnu radiopostaju na kojoj je radio kao producent-pisac.
U potrazi za boljom perspektivom, promijenivši ime u Lee Falk, preselio se u New York, gdje je obilazio razne sindikate, nakladnike i kazališne producente, s čvrstom odlukom da svoj spisateljski talent posveti projektu koji prvi uhvati korijene. Sa sobom je nosio nekoliko kratkih priča, tekstova za kazališne predstave i strip za dva tjedna dnevnih nastavaka koji je po njegovu scenariju nacrtao Phil Davis, prijatelj iz St. Louisa. Strip je bio naslovljen "Čarobnjak Mandrak".
Mandrak, strip-junak s ogrtačem, cilindrom, brižno njegovanim brčićima i zalizanom kosom prototip je svih mađioničarskih likova osmišljen po uzoru na klasike iluzionizma Blackstonea, Thurstona i Kellera. Lee Falk je kao dijete bio opčinjen mađioničarima i prilikom posjeta cirkusu često se dragovoljno javljao za sudjelovanje u predstavama s majstorima cirkuske scene.
Strip Mandrak u tisku se pojavio 11. lipnja 1934. u obliku dnevnih crno-bijelih pasica. Lik vještog mađioničara nije se pojavljivao u njegovim prvim nastavcima. Uvod je bio tajnovit, početak stripa govori o tajnim dokumentima koji u pogrešnim rukama mogu dovesti do izbijanja svjetskog rata. Mandrak nakon nekoliko dana uspijeva spasiti dokumente i spriječiti rat – barem do 1941. Nije poznato jesu li ti dokumenti, ipak, ukradeni poslije i nije li to zapravo dovelo do Drugog svjetskog rata?
Strip je odmah postao uspješnica. Nakon dnevne verzije (ponedjeljak – subota) ubrzo je u veljači 1935. uslijedila i nedjeljna stranica. "Mandrak" je izlazio sve do 2013. (nedjeljne stranice do 2002.), a njegove pustolovine crtao je trideset godina upravo Phil Davis (umro 1965.). Njegov nasljednik Fred Fredericks crtat će Mandrakove avanture po Falkovim scenarijima, a poslije Falkove smrti (1999.) nastavit će sam pisati scenarije i crtati nove dogodovštine popularnog čarobnjaka.
Okosnicu serijala čine tri glavna lika: prvi je dakako Mandrak, zatim Lothar, njegov vjerni tamnoputi pomagač, te Narda, Mandrakova dugogodišnja zaručnica. Uz njih serijalom su prodefilirali još mnogi interesantni pozitivni i negativni likovi. Mandrakov izgled poznat je većini ljudi: crno svileno odijelo sa šeširom, zalizana kosa i uglađeni brčići. Elegantan i profinjen, Mandrak će se tijekom godina vizualno mijenjati jako malo, a karakterno gotovo nimalo. On je u prvom redu hipnotičar i iluzionist, sposoban da ljude slaba uma uvjeri u svakakve nemoguće stvari. Njegove su moći negdje na granici pseudoznanosti, a stekao ih je, gdje drugdje, nego na Tibetu, u mjestu zvanom College of Magic, kojim upravlja njegov otac Theron. U prvim se pojavljivanjima koristio isključivo magijom, ali kako su godine i epizode prolazile, fokusirao se više na ono što bi mnogi nazvali pukim šarlatanstvom (nemoguća metoda instant-hipnoze i stvaranje iluzija misaonim utjecajem na protivnike). Beskrajno pošten i revan u svom naumu da se bori protiv nepravde, Mandrak će neumorno proputovati čitavim planetom i svemirom, ali i raznim dimenzijama prostora i vremena. Njegov dom je Xanadu, raskošna vila na vrhu planine, opremljena najmodernijom tehnologijom, a odatle kreću sve njegove operacije. Gorostas Lothar je Mandrakov vjerni pratitelj i pomagač. On je ustvari afrički princ koji se odrekao svog prijestolja da bi služio Mandraku. Godinama je bio prikazivan kao primitivni snagator od malo riječi, odjeven u leopardovu kožu i s fesom na glavi, koji je u avanturama sudjelovao isključivo koristeći svoju sirovu snagu. Srećom, nakon odlaska Phila Davisa lik se malo pomalo modernizirao te postaje Mandrakov pouzdani i ravnopravni prijatelj. Okušao se u mnogim disciplinama i sportovima, između ostalog kao hrvač i boksač. Europska princeza Narda, iz Kaktonije (Cocktaigne), Mandrakova je cjeloživotna ljubav. Narda je hrabra žena koja ne bježi pred pustolovinama i zna se jako dobro brinuti o sebi, što je dokazala u više navrata. I ona se, doduše nakon ljubavnih peripetija, odrekla trona da bi bila uz bok Mandraku. Dugi niz godina bila je njegova zaručnica, a konačno su se vjenčali 1998. godine.
Mandrak je nastao zahvaljujući imaginaciji Leeja Falka, ne prati ga neka živopisna legenda koja bi objašnjavala razloge njegova postojanja. Upravo zato u prvim pričama ovaj junak djeluje gotovo apstraktno: stvarnost dobiva tek kada se uključi u zbivanja i intervenira, u trenutku kada se njegov iluzionistički talent još ne razlikuje jasno od magije. Konotativna funkcionalnost Mandrakova kostima više je nego očigledna, u ikonografskom smislu definira njegov "profesionalni" karakter, njegova odjeća – kostim kao simbol elegancije, uglađenosti, natprosječnosti i nadmoći – jasno naznačuje i prirodu i karakter njegove moći, koja je produkt jedne sjajne, humane inteligencije. Mandrakovo glavno oružje nije mozak, već iluzionistički dar koji naravno nije svemoćan. Ta činjenica objašnjava i njegovo udruživanje s Lotharom, herkulskim crncem, čija je sirova, dobroćudna snaga uvijek spremna razriješiti svaki problem kad je inteligencija nemoćna.
Hipnotičke moći kojima je ovladao Mandrak, znamo, ne mogu promijeniti stvarnost, ali njegova iluzionistička intervencija, pri čemu je hipnoza (u postfrojdovskom smislu) kojom se služi samo demonstracija njegova potpunog poznavanja ljudske prirode, neprijateljima može djelovati zastrašujuće i nepodnošljivo, a prijateljima ugodno i dobrodošlo. Osnovna svrha Mandrakove akcije ista je ona koja motivira pothvate i ostalih junaka stripa: zadovoljenje pravde koju su obilno zloupotrijebili tirani, zločinci i podlaci raznih vrsta.
Grafičke forme u kojima je Mandrak predstavljen jednostavne su, katkad i vizualno osiromašene te podređene spiralnom tijeku Falkova scenarističkog prosedea. Falkova naracija nije pravolinijska, puna je sporednih rukavaca i odstupa od pripovijedane matice, što radnju stripa čini raznolikijom, međutim slabi njezin dramski oslonac.
Serijal će, uz poslovični nelinearni tijek radnje, područje u kojem je Falk bio jedan od pionira, biti poznat i po čestom miješanju i ispreplitanju žanrova, nečemu što je za ono doba također bilo rijetko i inovativno. Mandraka se smatra i prvim superherojem, originalnim, ne poput ovih današnjih klišeja koji se izbacuju kao na tvorničkoj traci. Fantom je istina prvi obukao klasični usko pripijeni kostim, ali Mandrak je bio prvi junak s neobičnim kostimom i posebnim moćima, koji se u slobodno vrijeme posvetio borbi protiv kriminala. Taj je lik imao i nekonvencionalne pratitelje: afrički gorostas Lothar prvi je crni lik u povijesti stripa a da nije negativac, dok je europska princeza Narda daleko od dosadne domaćice ili tipične plahe djevojke koja stalno zanovijeta svom muškarcu na opasnim pustolovinama. Uz značajnu dozu kozmopolitizma Mandrak je (bio) i (ostao) ekološki osviješten, često u svojim avanturama promovirajući zaštitu prirode i okoliša.
Riječ je dakle o jednom od najuspješnijih stripova, koji je svugdje u svijetu bio rado čitan i poznat. Kod nas je premijeru doživio u listu Robinzon, s prvom nedjeljnom epizodom, ali list je ugašen nakon samo 12 brojeva pa je epizoda ostala nedovršena. Uskoro je ista epizoda objavljena i u Mika Mišu, gdje Mandrak u nastavcima (jedna do dvije stranice) nastavlja izlaziti sve do početka Drugog svjetskog rata. Dnevni nastavci izlazili su u zagrebačkom Jutarnjem listu od 1937. do 1941. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata Mandrak je izlazio u brojnim novinama i edicijama. Najviše epizoda objavljeno je u Politikinu Zabavniku, Plavom vjesniku, posebnim izdanjima Plavog vjesnika, almanahu Super EKS i posebnom Mandrak magazinu. Osamdesetih godina Dečje novine u Biblioteci nostalgija počele su kronološki objavljivati pustolovine čarobnjaka Mandraka, a još i danas pojedini izdavači povremeno pokreću objavljivanje dogodovština ovog jedinstvenog strip-junaka.