Optužen da je član mafije postao je žrtva najveće sudske pogreške u modernoj povijesti

Serija Marca Bellocchija s Fabriziom Gifunijem u glavnoj ulozi, „Portobello“ imat će premijeru 20. veljače na HBO Max streaming platformi.

Predstavljena na Venecijanskom filmskom festivalu 2025., ujedno i prva talijanska HBO Original serija donosi dramatičnu priču o TV voditelju Enzu Tortori, koji je postao protagonist strašnog pravosudnog progona.

http://

1982. Enzo Tortora je na vrhuncu svog uspjeha. Vodi emisiju „Portobello“, koja u udarnom terminu okuplja 28 milijuna gledatelja, gdje natjecatelji pokušavaju nagovoriti papagaja, maskotu emisije, da govori. Tortora je kralj televizije 1980-ih, a tadašnji predsjednik Italije, Alessandro Pertini, čak ga imenuje zapovjednikom Republike.

U to vrijeme, potres u Irpiniji zadaje posljednji udarac već narušenoj ravnoteži kriminalne organizacije Camorra. Giovanni Pandico, pouzdani suradnik mafijaškog šefa Raffaelea Cutola i redoviti gledatelj Portobella iz svoje zatvorske ćelije, odlučuje postati svjedok pokajnik. Tijekom ispitivanja pred sucima, navodi neočekivano ime: Enzo Tortora. Kada 17. lipnja 1983. godine talijanska policija pokuca na vrata Tortorine hotelske sobe, misli da je riječ o pogrešci, ali to je tek početak kalvarije koja će ga odvesti s vrhunca slave u potpuni ponor.

U glavnim ulogama su Fabrizio Gifuni, Lino Musella, Barbora Bobulova, Romana Maggiora Vergano, Federica Fracassi, Carlotta Gamba, Giada Fortini, Irene Maiorino, Giovanni Buselli, Davide Mancini, Paolo Pierobon, Gianluca Gobbi, Fausto Russo Alesi, Massimiliano Rossi, Pier Giorgio Bellocchio, Alessio Praticò, Alma Noce, Salvatore D’Onofrio, Francesco Russo, Gennaro Apicella, Luciano Giugliano, Alessandro Fella, Antonia Truppo, Gianmaria Martini, te Gianfranco Gallo kao Raffaele Cutolo, uz Fabrizija Contria, Tommasa Ragnoa, Valeriju Marini i Alessandra Preziosija.

Seriju produciraju OUR FILMS, dio Mediawan grupe, i KAVAC FILM, u koprodukciji s ARTE France i u suradnji s Rai Fiction i The Apartment Pictures, tvrtkom u vlasništvu Fremantlea. Producenti su Lorenzo Mieli i Mario Gianani za Our Films, te Simone Gattoni za Kavac Film. Direktor fotografije je Francesco Di Giacomo, scenografija Andrea Castorina, kostimografija Daria Calvelli, montaža Francesca Calvelli, glazba Teho Teardo.

Inače, Enzo Tortora bio je, kako smo spomenuli, jedan od najomiljenijih televizijskih voditelja u povijesti Italije, lice koje je svakog petka u domove unosilo radost. Njegova blistava karijera prekinuta je preko noći, postavši simbolom najveće sudske pogreške u modernoj talijanskoj povijesti.

Kasnih 1970-ih, petak navečer u Italiji bio je rezerviran za Enza Tortoru i njegovu emisiju "Portobello". Više od 28 milijuna Talijana pratilo je taj inovativni show u kojem su se predstavljali izumitelji, a maskota je bio zeleni papagaj čije se ime pokušavalo dozvati za nagradu. Tortora, elegantan i karizmatičan, bio je više od voditelja; bio je simbol optimizma u zemlji koja se oporavljala od olovnih godina terorizma.

Taj svijet srušen je u zoru 17. lipnja 1983. godine, kada su ga karabinjeri uhitili u rimskom hotelu. Slika Enza Tortore s lisicama na rukama, nemilosrdno emitirana na svim televizijama, postala je javna presuda prije suđenja. Optužbe su bile šokantne: pripadnost zloglasnoj Camorri i sudjelovanje u trgovini drogom. Cijeli slučaj temeljio se isključivo na iskazima nekoliko pokajnika iz kriminalnog miljea, bez ijednog materijalnog dokaza.

Uslijedila je kalvarija duga 1.186 dana. Enzo Tortora proveo je sedam mjeseci u zloglasnim zatvorima, nakon čega je prebačen u kućni pritvor. Unatoč potpunom nedostatku dokaza i njegovom inzistiranju na nevinosti, sud ga je 1985. godine osudio na deset godina zatvora. Nacija je bila duboko podijeljena; dok su jedni vjerovali sustavu, drugi su u njegovom progonu vidjeli mračnu stranu države.

Tijekom suđenja, Radikalna stranka ponudila mu je kandidaturu za Europski parlament kako bi skrenula pozornost na njegov slučaj. Tortora je izabran s golemim brojem glasova, čime je dobio parlamentarni imunitet. Međutim, u činu nevjerojatnog moralnog integriteta, odrekao se imuniteta kako bi se pred sudom borio kao običan građanin, uvjeren da će dokazati svoju nevinost. Nije se želio sakriti iza političke funkcije, već sprati ljagu sa svog imena.

Nakon tri duge i mučne godine, pravda je napokon stigla. Žalbeni sud u Napulju 15. rujna 1986. godine u potpunosti ga je oslobodio svih optužbi, utvrdivši da su iskazi pokajnika bili lažni. Vrhovni sud je tu presudu konačno potvrdio 1987. godine. Tortora se 20. veljače 1987. vratio u svoj voljeni "Portobello", a njegove prve riječi ušle su u povijest talijanske televizije: "Dunque, dove eravamo rimasti?" (Dakle, gdje smo ono stali?).

Nažalost, Enzo Tortora nije dugo uživao u slobodi. Patnja i golemi stres uzeli su danak. Obolio je od raka pluća i preminuo 18. svibnja 1988., samo godinu dana nakon konačne sudske pobjede, u dobi od 59 godina. Njegov je slučaj postao najveći simbol "malagiustizia", lošeg pravosuđa, te je potaknuo referendum o građanskoj odgovornosti sudaca za pogreške.