Pravi bojkot filmaša i njihovih udruga doživio je nacionalni Pulski filmski festival na kojem se ove godine neće dodijeliti nagrada “Oktavijan” Hrvatskog društva filmskih kritičara (preseljena u okrilje Dana hrvatskog filma), kao ni nagrade “Fabijan Šovagović” (koja seli na Vukovar film festival) i “Vedran Šamanović” (dodijelit će se na Festivalu mediteranskog filma u Splitu). Tom odlukom Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatski filmski savez, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika i Hrvatsko društvo filmskih kritičara, kao i obitelj pokojnog Fabijana Šovagovića, izražavaju svoje nezadovoljstvo tretmanom hrvatskog filma na pulskom festivalu.
– Umjesto da bude mjesto okupljanja hrvatskih filmskih profesionalaca, mjesto razmjene i razgovora o problemima, planovima i razvoju hrvatske kinematografije te njezine stručne valorizacije u europskom i svjetskom kontekstu, Pulski filmski festival je, unatoč izdašnom budžetu, slabo organizirana priredba čije vodstvo ne razumije svoju ulogu u životu hrvatskoga filma. Zbog navedenoga je DHFR odlučio ove godine ne biti na Pulskom filmskom festivalu. Osim odluke da se Nagrada “Fabijan Šovagović” ne dodijeli na Filmskom festivalu u Puli, Upravni odbor DHFR neće sudjelovati ni u radu Festivalskoga vijeća – rekli su iz Društva filmskih redatelja. Takve ocjene, međutim, ne zabrinjavaju umjetničkog ravnatelja Pule Zlatka Vidačkovića koji se našao na meti kritika.
Bili su samo domaćin
– Nemam ništa protiv odluke DHFR da se nagrada “Fabijan Šovagović” više ne dodjeljuje u Puli, i drago mi je da ide baš u Vukovar. Pula je toj nagradi bila samo domaćin uručenja, nismo ni na koji način sudjelovali u nominacijama i odlučivanju. Pulski filmski festival ima statutom predviđenu Zlatnu Arenu za životno djelo koju jedno vrijeme nismo dodjeljivali jer je bilo više sličnih nagrada strukovnih udruga, kao i nagradu Marijan Rotar Javne ustanove PFF. Bit će mi zadovoljstvo i čast predložiti za idući festival laureata naše vlastite, tradicionalne Zlatne Arene za životno djelo koju je prvi dobio Dušan Vukotić 1956. godine, a kasnije i Boris Dvornik, Krešo Golik, Branko Bauer, Vatroslav Mimica i drugi – rekao nam je jučer Zlatko Vidačković te dodao da se slaže i s pomicanjem dodjele nagrade “Vedran Šamanović”.
– Već sam predlagao Festivalskom vijeću da se ona ne dodjeljuje u Puli ponajprije zato što je to godišnja nagrada koja uključuje i kategorije koje su kod nas nenatjecateljske (kratki igrani, dugi dokumentarni) ili ih uopće nemamo (eksperimentalni, animirani), a u kategoriji dugometražnog igranog filma kolidira sa Zlatnim Arenama – rekao nam je Vidačković.
Kaže kako i u vezi s nagradom “Oktavijan” posve razumije razloge koje je navelo Hrvatsko društvo filmskih kritičara, a to je da se i članovima koji ne dolaze u Pulu omogući da krajem godine sudjeluju u glasanju za najbolji hrvatski dugi igrani film. Festival će, kaže Vidačković, provesti anketu među akreditiranim novinarima te će njihove prosječne ocjene objaviti na tiskovnoj konferenciji.
Najdugovječniji festival
– Zaključno, podržavam sve tri odluke i želim im puno sreće s novim domaćinima, a pulski festival ide dalje sa svojim vlastitim nagradama starima šest i pol desetljeća, Zlatnom Arenom, koja će se dodjeljivati pred auditorijem od 5000 ljudi na najdugovječnijem i najposjećenijem festivalu nacionalnog filma na svijetu – rekao nam je Vidačković.