Hrvatska radiotelevizija u svom kasnovečernjem terminu u 01.30 prikazuje filmski klasik "Crna orhideja" iz 1958. godine, romantičnu dramu koja je učvrstila mjesto Sophije Loren među besmrtnim ikonama sedme umjetnosti. U režiji Martina Ritta, film donosi dirljivu priču o Rose Bianco (Loren), udovici zloglasnog gangstera koja se u poslijeratnom New Yorku bori s osjećajem krivnje i odgojem problematičnog sina smještenog u popravni dom.
Dok za život zarađuje mukotrpnom izradom umjetnog cvijeća, u njezin život ulazi Frank Valente (Anthony Quinn), dobrodušni udovac koji joj nudi novu priliku za sreću i stabilnost. Njihovu ljubavnu priču, međutim, kompliciraju duhovi prošlosti i otpor njihove djece, ponajviše Frankove posesivne kćeri Mary koja se žestoko protivi novoj ženi u očevom životu.
Iako je imala samo dvadeset četiri godine u vrijeme snimanja, Sophia Loren je ulogom Rose Bianco pružila izvedbu zapanjujuće zrelosti i emotivne dubine, prikazavši ženu slomljenu tragedijom, ali nespremnu odustati od nade. Upravo joj je ova uloga donijela prvu veliku međunarodnu nagradu, prestižni Kup Volpi za najbolju glumicu na Venecijanskom filmskom festivalu 1958. godine. Ta je nagrada bila jasan navještaj onoga što će uslijediti tri godine kasnije, kada će osvojiti Oscara za film "La Ciociara" i ući u povijest. Njezin put do Venecije bio je, međutim, obilježen privatnom dramom. Zbog optužbi za bigamiju u Italiji, njezin suprug i producent filma, Carlo Ponti, nije smio kročiti na talijansko tlo, pa je Loren po nagradu morala otići sama.
Put do realizacije filma bio je trnovit. Scenarij, koji je napisao Joseph Stefano, autor kasnije proslavljen Hitchcockovim "Psihom", Paramount je prvotno namijenio talijanskoj divi Anni Magnani. Ipak, producent Carlo Ponti iskoristio je priliku i ulogu osigurao za svoju suprugu, plativši joj tada impresivnih 225.000 dolara. Za partnera joj je dodijeljen Anthony Quinn, koji je bio pod ugovorom sa studijem, unatoč tome što njihova prethodna suradnja na filmu "Atila" nije bila uspješna. Redatelj Martin Ritt, odabran zbog svog stila bliskog talijanskom neorealizmu i sposobnosti da radi brzo i unutar budžeta, imao je pune ruke posla s temperamentnim glumačkim parom. Quinn se kasnije prisjetio kako je Ritt zahtijevao sedam ponavljanja jedne ljubavne scene, svaki put tražeći sve suptilniji pristup. "Na kraju nam se činilo da više ni ne glumimo", izjavio je Quinn, "ali kad smo vidjeli snimku, bila je moćna kao sam pakao."
Nakon premijere, "Crna orhideja" naišla je na podijeljene reakcije, osobito u Americi. Dok su kritičari hvalili snažne izvedbe, pri čemu je Bosley Crowther iz The New York Timesa posebno istaknuo Quinnov doprinos, mnogi su zamjerali scenariju na, kako su smatrali, stereotipnom prikazu talijansko-američke zajednice. Unatoč tome, film je s vremenom stekao status skrivenog dragulja i ostao zapamćen kao ključan trenutak u karijeri jedne od najvećih zvijezda Zlatnog doba Hollywooda.