Jedini iole uzbudljiv trenutak inače jedne od zamornijih dodjela Oscara dogodio se u noći s nedjelje na ponedjeljak oko 3:30. Oscara je upravo osvojio tim za vizualne efekte "Dine 2", a iduća kategorija bila je – najbolji kratkometražni igrani film. "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića, najuspješniji naš film u tko zna koliko desetljeća, ovjenčan i Zlatnom palmom, i Europskom filmskom nagradom i francuskim Césarom, ušao je u odabranih pet i već tjednima vodio na svim kladionicama koje predviđaju dobitnike Oscara. I samo tako, trenutak je prošao. Prezenteri Ana de Armas i Sterling K. Brown nisu s kartice pročitali "The Man Who Could Not Remain Silent", već "I'm Not A Robot" i Oscara je tako odnio nizozemski film redateljice Victorije Warmerdam.
Neiskreno bi bilo reći da nismo bili razočarani – koliko god shvaćali da Oscari češće promaše nego pogode, kao i da nisu mjerilo umjetničke kvalitete, već obično rezultat upornog lobiranja zemalja i produkcijskih kuća s mnogo jačim budžetima od našeg – s ponosom smo pratili putanju "Čovjeka koji nije mogao šutjeti". U ovim vremenima kada se neki novi ratovi čine sve neizbježnijima, podsjetio nas je taj film na važnost hrabrosti i ljudskosti u najmračnijim vremenima i ovjekovječio junački čin Tome Buzova. Posebno emotivnom ovu situaciju učinila je i vijest da je Darko Buzov, sin kojem je Tomo išao u posjet tog 27. veljače 1993. godine, preminuo prije nekoliko dana – i to na isti dan kao i njegov otac. No, život nije film i junaci ne dočekaju uvijek sretan kraj, a film, kako kaže Nebojša Slijepčević – nije sport. "Mi ne skačemo dalje od drugih, ne pogađamo više puta koš od drugih, ne udaramo se šakama... Nijedna nagrada ne može povećati emotivno iskustvo koje vam neki film pruža, niti ne umanjuje snagu filmova koji tu nagradu ne dobiju", poručio je redatelj.
Ostatak večeri nije donio prevelika iznenađenja. Već su i ptice na grani znale da su ispadi, što redatelja Jacquesa Audiarda, što glavne glumice Karle Sofije Gascon, protratili svih rekordnih trinaest nominacija za jedan strani film – gangsterski mjuzikl "Emiliju Pérez" – pa nas tako uopće nije začudilo što je na kraju zaradio samo dva zlatna kipića. Zoe Saldaña svoj je zaslužila za sporednu žensku ulogu odvjetnice Rite, a ni Oscarom ovjenčana pjesma "El Mal" nije bila loš izbor, ali očito su u Akademiji igrali na sigurnu, bezopasnu opciju. Zanimljivo je spomenuti i urnebesnu snimku prijenosa Oscara s meksičke televizije, a koja trenutačno kruži internetom, na kojoj se mogu vidjeti voditelji kako slave poraz "Emilije Pérez", filma koji je, po njihovu mišljenju, iskrivljen i uvredljiv prikaz Meksika i njihove kulture.
Ako je "Emilia Pérez" najveći luzer Oscara, apsolutni pobjednik večeri, s druge strane, bio je nezavisni film "Anora" redatelja Seana Bakera. Film o 23-godišnjoj striptizeti koja 'pada' na sina ruskog oligarha osvojio je čak pet nagrada, uključujući one za najbolji film, režiju, originalni scenarij i montažu te najbolju glavnu glumicu, koja je otišla u ruke mladoj Mikey Madison, a inspirirao i jednu od rijetkih boljih fora ovogodišnjeg voditelja dodjele Conana O'Briena. "Uspjeh 'Anore' pokazuje da Amerikanci ipak žele vidjeti kako se netko suprotstavlja moćnom Rusu", kazao je O'Brien nimalo suptilno aludirajući na trenutačnu američku vanjsku politiku. Sean Baker, svestrani filmaš koji stoji iza "Anore", postavio je povijesni rekord izjednačivši se s Waltom Disneyjem po broju osvojenih Oscara u jednoj godini – četiri. No dok je Disney 1954. godine osvojio nagrade za različite projekte, Baker je sve četiri osvojio za isti film, jer ga je, usput budi rečeno, ne samo režirao, već i producirao, napisao i montirao.
Simpatični Baker, kojeg je vlastito iskustvo ovisnosti o heroinu u mladosti inspiriralo da u svojim filmovima prikazuje sudbine onih koje je društvo zanemaruje i odbacuje, nagradu je posvetio seksualnim radnicima i radnicama. "Oni su podijelili svoje priče, podijelili su svoja životna iskustva sa mnom tijekom godina. Moje najdublje poštovanje. Hvala vam. Dijelim ovo s vama", rekao je, naglasivši zatim i važnost nezavisne kinematografije i zajedničkog uživanja u filmu. "U vremenu kada se svijet može osjećati vrlo podijeljenim, odlazak u kino važniji je nego ikad. To je zajedničko iskustvo koje jednostavno ne dobivate kod kuće. Ovo je moj ratni poklič. Pozivam filmaše da snimaju filmove za veliko platno i sve vas da održimo tu prekrasnu tradiciju odlaska u kino", zaključio je Baker.
Veliki uspjeh ostvario je i dugometražni dokumentarni film "Jedina zemlja", djelo palestinsko-izraelskog kolektiva koji čine novinari, filmaši i aktivisti Basel Adra, Rachel Szor, Hamdan Ballal i Yuval Abraham. Prvi je to put u povijesti da je Oscar otišao u Palestinu, a njihovi pobjednički govori bili su, u kontrastu s pitomim hollywoodskim političkim podbadanjima jasni i nedvosmisleni.
"Prije dva mjeseca postao sam otac i nadam se da moja kći neće morati živjeti kao što živim ja, uvijek u strahu od invazije i napada. 'Jedina zemlja' prikazuje okrutnu stvarnost koju mi živimo desetljećima, poziva na pravdu i prestanak etničkog čišćenja palestinskog naroda", kazao je palestinski redatelj Basel Adra.
"Ovaj su film zajedničkim snagama napravili Palestinci i Izraelci jer zajedno su naši glasovi jači. Izraelski taoci moraju biti oslobođeni, razaranje Gaze mora prestati. Zar ne možete vidjeti da su naše sudbine isprepletene? Moji ljudi ne mogu biti slobodni i sigurni dok Baselovi ljudi nisu slobodni i sigurni. Nema drugog načina", dodao je izraelski redatelj Yuval Abraham.
Povijesne pobjede svojim zemljama donijeli su i "Poplava" redatelja Gintsa Zilbalodisa čiji je kipić za najbolji animirani film prvi Oscar za Latviju u bilo kojoj kategoriji, kao i "Još sam ovdje" Waltera Sallesa, koji je kući u Brazil odnio prvog Oscara za najbolji međunarodni film.
A ne bi Oscari bili Oscari da nas slušajući neke od govora nije hvatalo susramlje, kao kada je Adrien Brody, primivši svoje drugo priznanje za najbolju glavnu mušku ulogu, u filmu "Brutalist", neugodno odužio svoj govor, u jednom trenutku utišavajući orkestar koji ga je suptilno pokušavao "odsvirati" s pozornice. Usporedbe radi, govori inače traju oko minutu, dok je Brody drvio više od pet, ali s obzirom na to da je "Brutalist" sa svoja tri i pol sata najduži film ovogodišnjih Oscara, valjda je mislio da zaslužuje i najduži govor. Počasno priznanje ide Kieranu Culkinu, koji je, primajući Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu "Prava bol", s pozornice pozvao svoju suprugu da odu raditi na četvrtom djetetu.
Najpotresniji dio večeri bio je, na kraju, potres magnitude 3,9 stupnjeva po Richteru koji je nedugo nakon dodjele Oscara pogodio Los Angeles, ali prošao je, na svu sreću, bez većih posljedica.