Protekli vikend definitivno je prošao u znaku svečanog otvorenja Velikog egipatskog muzeja (GEM) na kojem se okupilo oko 40 okrunjenih glava i državnika, a bio je i naš predsjednik Milanović. Novine i portali zasuti su informacijama kako je riječ o najvećem i najskupljem arheološkom muzeju na svijetu, u kojem je izloženo 100.000 predmeta koji pokrivaju 7000 godina egipatske povijesti, od prapovijesti do grčko-rimskog doba. Od toga će više od 50.000 predmeta biti u stalnom postavu, što GEM čini dvostruko većim od pariškog Louvrea, a procjenjuje se da bi posjetitelju koji bi svakom izlošku posvetio samo minutu, trebalo 70 dana bez spavanja da obiđe cijelu zbirku.
U njemu je prvi put na jednome mjestu u cijelosti izložena i Zbirka faraona Tutankamona s više od 5000 predmeta koji su u njegovoj grobnici pronađeni davne 1922. godine. Razlog je to i zašto se GEM upravo danas, 4. studenoga, napokon otvara i za javnost. Naime, 4. studenoga 1922. ekipa arheološkog tima Howarda Cartera pronašla je stepeničast ulaz u stijenu čišćenjem kojeg će krajem mjeseca ući u grobnicu čije će otkriće postati medijska bomba i jedno od spektakularnijih u "modernoj" arheologiji.
Zrak je bio vruć i ustajao dok su istraživači probijali rupu u zapečaćenim vratima drevne grobnice. Nitko nije zavirio u ovo počivalište više od 3000 godina. Kada je Carter 26. studenoga napokon ušao i podigao svijeću, njezin je plamen zatreperio od vrućeg zraka koji je izlazio iz komore, a pred njegovim su se očima polako počeli pojavljivati obrisi čudesnih predmeta. "Isprva ništa nisam mogao vidjeti", zapisao je, "ali kako su mi se oči navikavale na svjetlost, detalji sobe polako su izranjali iz magle, čudne životinje, kipovi i zlato – posvuda bljesak zlata." Njegov mecena, lord Carnarvon, nestrpljivo je upitao: "Vidite li išta?" Carter je mogao odgovoriti samo riječima koje su ušle u povijest: "Da, čudesne stvari." Otkrili su grobnicu faraona Tutankamona, jedinu netaknutu kraljevsku grobnicu drevnog Egipta, čije je bogatstvo nadmašilo sva očekivanja i zauvijek promijenilo egiptologiju.
Tutankamon, danas poznat i kao "kralj dječak", vladao je Egiptom od otprilike 1333. do 1323. godine pr. Kr. Na prijestolje je stupio sa samo devet godina, naslijedivši oca, "heretičkog faraona" Akhenatona. Akhenaton je pokušao provesti radikalnu vjersku revoluciju, napuštajući tradicionalni panteon s 2000 bogova i naređujući štovanje jednog boga – sunčevog diska Atona. Nakon njegove smrti mladi Tutankhaten preuzeo je vlast i, pod utjecajem savjetnika, poništio očevu reformu. Obnovio je stare hramove, vratio štovanje boga Amona i promijenio vlastito ime u Tutankamon. Iako je njegova vladavina bila kratka, a on relativno nevažan faraon, ostavio je trag kao obnovitelj stare vjere. Znanstvene analize njegove mumije otkrile su da je bio krhka zdravlja; patio je od malarije i rijetke bolesti kostiju stopala (Kohlerova bolest), zbog koje je vjerojatno šepao i koristio neki od 130 štapova za hodanje pronađenih u grobnici. Unatoč tome, bio je aktivan lovac i vozač bojnih kola.
Njegova smrt u dobi od 19 godina bila je iznenadna, a uzrok je i danas predmet rasprave – mogući krivci su komplikacije od prijeloma noge, teška malarija ili kombinacija više bolesti. Budući da je umro mlad i bez nasljednika, pokopan je na brzinu, u neobično maloj grobnici koja vjerojatno nije bila namijenjena faraonu. Mrlje plijesni na oslikanim zidovima svjedoče da se boja nije stigla ni osušiti prije nego što je grobnica zapečaćena. Njegovi nasljednici željeli su izbrisati svaki spomen na Akhenatonovu herezu, pa su i Tutankamonovo ime uklonili s popisa kraljeva. S vremenom je postao zaboravljeni faraon, a njegova je grobnica ostala skrivena pod krhotinama nastalim gradnjom grobnice Ramzesa VI. gotovo 150 godina poslije. Upravo ju je taj zaborav spasio od pljačkaša koji su opustošili gotovo sve druge grobnice u Dolini kraljeva.
Nakon otvaranja grobnice svijet je zahvatila "Tutmanija", ali i mračna priča o "prokletstvu faraona". Naime, šest mjeseci nakon otkrića lord Carnarvon, financijer ekspedicije, umro je od infekcije uzrokovane ubodom komarca. Novine diljem svijeta odmah su to povezale s "kletvom faraona". Uslijedio je i niz drugih smrtnih slučajeva i nesreća nakon otkrića: Herbert, polubrat lorda Carnarvona, umro je ubrzo nakon otvaranja grobnice. George Jay Gould I, američki bogataš koji je posjetio grobnicu, umro je od upale pluća nakon posjeta. Sir Archibald Douglas-Reid, radiolog koji je rendgenski snimao Tutankamonovu mumiju, umro je od misteriozne bolesti. Arthur Mace, član Carterova tima, umro je od trovanja arsenom. Ti i drugi slučajevi, iako možda slučajni, potaknuli su medijsku histeriju i učvrstili legendu o kletvi. Spominjalo se i prokletstvo upisano u samu grobnicu, ali takav natpis nije pronađen. Međutim, znanost nudi trezvenije objašnjenje. Studija objavljena u časopisu The BMJ 2002. godine analizirala je životni vijek 25 osoba koje su bile izložene grobnici i zaključila da nije bilo statistički značajne razlike u njihovoj smrtnosti u usporedbi s kontrolnom skupinom. Najsnažniji argument protiv kletve bio je sam Howard Carter, koji je prvi ušao u grobnicu i proveo desetljeće katalogizirajući njezino blago. Umro je prirodnom smrću 17 godina nakon otkrića, u 64. godini života.
Iskopavanje Tutankamonove grobnice bio je pothvat bez presedana koji je postavio nove standarde u arheologiji. Carter je bio svjestan da se suočava s iznimno krhkim artefaktima oštećenima tisućljetnom vlagom te je okupio tim vrhunskih stručnjaka. Među njima su bili fotograf Harry Burton iz Metropolitan Museum of Art i kemičar Alfred Lucas koji je razvio inovativne metode konzervacije na licu mjesta. Tim je proveo deset godina pažljivo dokumentirajući, čisteći i prenoseći više od 5398 predmeta.
Nakon što su desetljećima bili djelomično izloženi u pretrpanom Egipatskom muzeju u Kairu, Tutankamonovi artefakti napokon su dobili dom dostojan svog značaja. U blizini piramida u Gizi, u GEM -u. Posjetitelji sada mogu doživjeti blago onako kako ga je Carter vidio. Sve, od pozlaćenih kočija, prijestolja i škrinja, do najsitnijih komada nakita, odjeće i osobnih predmeta mladog faraona. Centralni eksponati su, naravno, njegova legendarna zlatna posmrtna maska teška 10,2 kg i unutarnji sarkofag izrađen od 110,4 kg čistog zlata. Otvaranje GEM-a, dakle, nije samo turistički i kulturni događaj stoljeća za Egipat već i ispunjenje stogodišnjeg sna – da se priča o zaboravljenom dječaku faraonu ispriča u cijelosti i na jednome mjestu.