Za one koji čeznu za svjetlima reflektora, stara izreka "pazi što želiš" nikada nije zvučala ozbiljnije jer najnovija analiza pokazuje da probijanje do statusa glazbene zvijezde doista podiže rizik od ranog odlaska u grob. Opsežno istraživanje, koje je analiziralo živote i smrti stotina glazbenika iz Europe i Sjedinjenih Američkih Država, otkrilo je da su oni koji su dosegli vrhunac slave umrli u prosjeku gotovo pet godina ranije od svojih jednako talentiranih, ali manje poznatih kolega.
Ovi podaci, objavljeni u uglednom časopisu Journal of Epidemiology & Community Health, sugeriraju da je sama slava, a ne samo naporan stil života ili zahtjevi posla, glavni razlog ove crne statistike. Znanstvenici su utvrdili da je povećani rizik od smrtnosti povezan sa slavom usporediv s drugim dobro poznatim zdravstvenim rizicima, poput pušenja. Dok se bogatstvo i visok socioekonomski status obično povezuju s dužim životnim vijekom i boljim zdravljem, čini se da je toksičnost ekstremne slave toliko snažna da poništava sve te prednosti, ostavljajući slavne osobe ranjivijima nego što se to na prvi pogled čini.
Kako bi istražili ima li slava izravan utjecaj na rizik od rane smrti, tim stručnjaka predvođen profesorom Michaelom Dufnerom sa Sveučilišta Witten/Herdecke u Njemačkoj proveo je pedantnu analizu identificirajući 324 slavna solo pjevača ili frontmena bendova te ih upario s manje poznatim glazbenicima iste dobi, spola, nacionalnosti, etničke pripadnosti i glazbenog žanra. Fokusirali su se na umjetnike aktivne između 1950. i 1990. godine, a većina promatranih pjevača bili su bijeli muškarci iz rock žanra, podrijetlom iz SAD-a, no uzorak je uključivao i žene te pripadnike drugih rasa i žanrova. Kada su istraživači pogledali tko je umro i u kojoj dobi, uvidjeli su da su slavni pjevači obično doživjeli dob od 75 godina, dok su njihovi manje poznati kolege u prosjeku živjeli do 79. godine.
Posebno je zanimljiv, ali i tragičan dio analize koji se odnosi na razliku između solo izvođača i članova bendova, jer se pokazalo da solo pjevači koji su stekli slavu prolaze znatno gore od pjevača u bendovima. Članstvo u bendu bilo je povezano s 26 posto nižim rizikom od smrti u usporedbi sa samostalnom karijerom, vjerojatno zato što članovi benda imaju ugrađenu mrežu emocionalne i praktične podrške kroz uspone i padove života na turneji. Solo izvođači su, s druge strane, izloženiji, suočavaju se s većim pritiskom i često nemaju s kime podijeliti teret neuspjeha ili euforiju uspjeha na zdrav način.
Ipak, čak i uz zaštitni faktor benda, slavni pjevači su i dalje imali 33 posto veću vjerojatnost da će umrijeti u promatranim godinama od svojih manje poznatih parova. Profesor Dufner istaknuo je kako je to zabrinjavajuće jer ukazuje na to da su slavni glazbenici doista rizična skupina kojoj je potrebna specifična zaštita, a ne samo divljenje publike. Iako mediji često ističu primjere poput onih iz takozvanog "Kluba 27", poput Amy Winehouse ili Kurta Cobaina, stvarni rizik nije ograničen na tu specifičnu dob, već se proteže kroz cijeli životni vijek zvijezde nakon stjecanja popularnosti.
Stručnjaci naglašavaju da je potrebno više rada kako bi se u potpunosti razumjelo kako slava tjera pjevače u prerani grob, no pretpostavlja se da je po srijedi kombinacija čimbenika koja stvara smrtonosni koktel. Javni pritisak, potpuni gubitak privatnosti te normalizacija zlouporabe alkohola i droga vjerojatno imaju ogroman utjecaj na psihu i tijelo izvođača.
Preporuke stručnjaka za smanjenje ovog rizika usmjerene su na osvještavanje nezdravog načina života na turnejama, gdje su droge lako dostupne, a izolacija od bliskih prijatelja i obitelji duboka. Ključni postupci mogli bi biti redovito povlačenje iz javnosti, održavanje kontakta s obitelji i starim prijateljima koji osobu poznaju izvan njezine javne persone te kritička evaluacija vlastitog životnog stila. Menadžeri i diskografske kuće također imaju odgovornost stvoriti okruženje koje ne potiče autodestruktivno ponašanje, već pruža psihološku podršku.