Godine 1905. Winsor McCay (1889. – 1934.) stvara svoju veličanstvenu fantaziju “Mali Nemo” (Little Nemo), o malom dječaku koji svake noći ulazi u zemlju snova, zemlju čudesne mašte i beskonačnih draži bajke. U vrijeme kada Freud analizira snove, McCay crta snove malog dječaka Nema, izgubljenog u šumi velegrada gdje neboderi sužavaju ljudske vidike. Dječak razbarušene kose i vječni bjegunac na stazama sna – u društvu s klaunom Flipom, malim crncem Impom, princezom Bajnom i galerijom drugih likova, unatoč svom nažalost kratkotrajnom izlaženju (samo šest godina), ipak je u stripu ostavio trajan trag, a njegove su vrijednosti gotovo nedostignute.
Prethodno, pod pseudonimom Silas, 1902. u listu New York Telegram, kreirao je strip “Snovi jednog sirožderonje” (Dreams of a Rarebit Fiend). Riječ je o ljubitelju sira koji nakon obilnog večernjeg obroka ima noćne more. “Snovi jednog sirožderonje” već su bili objavljeni u obliku knjižice kada je započeo “Malog Nema”.
”Mali Nemo u Zemlji čudesa” (Little Nemo in Slumberland), kako je glasio puni naziv stripa, predstavlja dječaka Nema (“Nitko” na latinskom) koji se na početku u snovima otputi u čudesne predjele da bi se iznenada probudio u posljednjem prizoru padajući s kreveta ili ga roditelji iznenada probude.
U prvoj epizodi kralj Slumberlanda Morpheus naređuje svojim odanim podanicima da dovedu Nema kako bi u igri pravio društvo njegovoj Princezi, ali proći će mjeseci dok Nemo ne dođe. Flip, mali zeleni klaun koji stalno žvače cigaru i nosi šešir s natpisom “Probudi se!”, stalno će remetiti Nemove snove. Nemo i Flip postaju prijatelji koji u društvu s malim crncem Impom, kojeg je Flip našao na otočju Candy, u snovima putuju posvud, od neuglednih mjesta do Marsa. Posjećuju arhitektonski bizarne gradove i izobličene prostore palače iluzija Befuddle Halla, a na koncu putuju oko svijeta.
Zahvaljujući svom umijeću za perspektivu, skraćenja i anatomiju, McCay je mogao za svoje likove stvarati ambijente koji nisu bili potpuno udaljeni od stvarnosti u kojoj je živjelo njegovo čitateljstvo. Obično je stripove započinjao predstavljanjem miljea, ali nije uvijek otkrivao njegovu pravu prirodu do samog kraja. No, između prve sličice, dok je stvarni svijet još postojao, i posljednje, kada se ponovo uspostavljao, prirodni zakoni uopće nisu postojali i nadrealni svijet snova dobivao je punu, apsolutnu prevagu.
McCay je stalno eksperimentirao s oblikom strip stranice, slijedom prizora, veličinom i oblikom sličica, prilagodbom tijeku radnje i zbivanjima. Grafički je izrazio pokret s motrišta jednog određenog gledišta, predstavljajući ga, od sličice do sličice, kao neku vrstu kontinuuma. U pravilu, pokret je lagano uobličavao tijekom nekoliko prvih sličica, pojačavajući tempo sve dok ne dođe do vrhunca u pretposljednjoj sličici. Upravo je taj grafički prikaz pokreta vodio čitatelja od sličice do sličice, s polaganim uranjanjem u nadrealnu, oniričku priču.
McCay je uveo u strip tada sveprisutnu, sinusoidnu, vijugavu liniju karakterističnu za art nouveau, a u snovima je donekle anticipirao načelo psihičkog automatizma, koje će nadrealisti razviti tek dvadeset godina poslije. U njegovoj Zemlji čudesa, u atmosferi snoviđenja, fizički zakoni koji vrijede u našoj stvarnosti ili su izvrnuti ili potpuno ukinuti.
Boja je vrlo važna i maštovito korištena u “Malom Nemu”. Od prizora do prizora, u psihodeličnom oponašanju snoviđenja, mijenja se boja pozadine ili likova. Kad je riječ o tisku, McCay je od grafičkih urednika zahtijevao pažljivu upotrebu litografskog procesa s preciznim uputama koje se i danas vide na njegovim originalnim tablama.
Popratni tekst u prizorima u početku se nalazio ispod sličica koje su bile numerirane, a tek poslije autor je redovito koristio oblačiće. Suprotno besprijekornom crtežu, oblačići i upisani tekst u stripu djeluju nezgrapno i na granici su nečitljivosti, čime narušavaju stilsku ljepotu vizualne izvedbe.
Interes za pokret u stripu izravno je uputio McCaya na animaciju i već 1909. stvara crtani film “Dinosaurus Gertie”. U blistavoj odori cirkuskog krotitelja životinja, mašući bičem McCay izvodi s Gertiejem svojevrsnu cirkusku predstavu. Povjesničari umjetnosti smatraju ovaj crtani film prvim pravim umjetničkim dometom svjetske animacije. Autor je sam nacrtao svih deset tisuća pojedinačnih sličica da bi dobio simulaciju realnog kretanja. Poslije je stvorio još dva crtana filma, “Potapanje Luzitanije” i “Priču o doživljajima jednog komarca”.
Poslije prvog svjetskog rata McCay se pretežno bavio novinskom karikaturom. Iako je u razdoblju od 1924. do 1927. nakratko oživio “Malog Nema”, njegov rad na stripu praktički je završio 1915.
Izvrstan autor (uz Harolda Fostera najmonumentalniji kojeg je strip ikada imao), sjajan crtač i kolorist te kompletan umjetnik, W. McCay obogatio je strip svojim slikovnim rafinmanom, neiscrpnom imaginacijom i savršenim poznavanjem umjetnosti. Pojedine table njegova stripa autentična su remek-djela ovog medija, koje su s vremenom snažno pridonijele njegovu estetskom uobličavanju u priznatu umjetničku vrstu.
Iako “Mali Nemo” sve do sedamdesetih, a osobito osamdesetih godina prošlog stoljeća nije bio objavljivan u domaćem, a posebno ne u hrvatskom tisku, njegova važnost prepoznata je u nizu stručnih tekstova, studija i eseja o podrijetlu i estetskim dosezima stripa. U posljednje vrijeme objavljuju ga brojni izdavači diljem svijeta na radost zahtjevnijih čitatelja umjetnosti stripa.