Kolumna

Kako su hrvatski Srbi iz SAO Krajine završili kao masovni ubojice kraj Srebrenice

Foto: Arhiva
Kako su hrvatski Srbi iz SAO Krajine završili kao masovni ubojice kraj Srebrenice
09.09.2025.
u 09:05
Mali, ali izrazito vrijedan Festival kratkog metra Novigrad ove nam je godine pokazao moć koju filmski jezik ima u suočavanju s bolnim društvenim temama, kao i važnost da se takvi filmovi mogu nesmetano prikazivati pred publikom koja ih treba

U Novigradu je prošlog vikenda održan mali, ali važan Festival kratkometražnog filma koji već četiri godine počiva na entuzijazmu osnivačkog para Gianne Buršić i Danijela Handjala, kao i lokalnog stanovništva i prijatelja koji im nesebično pomažu da unatoč neprikladno niskom budžetu taj pitoreskni gradić pretvore u razigrano filmsko platno, u kojem se programi ne održavaju samo u izvrsno uređenom društvenom centru CMIK, nego i na plažama, trgiću u staroj gradskoj jezgri, u beach barovima...

Festival je to bez velike pompe, pa čak i žirija – u njemu su važni jedino glasovi publike, koja je ove godine presudila da je najbolji film u međunarodnoj konkurenciji suptilna, ali i potresna eksperimentalna queer drama "To podijeljeno mjesto" Inés Pintor Sierre i Pabla Santidriána, a u regionalnoj "Stan A2" ​​Gaje Möderndorfer, o sudbinama staraca o kojima se društvo brine manje nego o psima – i jednom psu koji je svojem ostarjelom vlasniku, zanemarenom od svih susjeda, uspio spasiti život.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Komentari 1

VE
VeLeBeeT
10:33 20.09.2025.

Najprije, molio bih novinare i urednike da se uvijek piše tzv. SAO Krajina, jer je to bila paradržava, ni od koga priznata i stvorena na zločinu. Slažem se kako su dijalog i otvorenost, kao i součavanje s teškim i osjetljivim pitanjima svakako potrebni i dobrodošli, ali uz uvažavanje činjenica (poput ove koju sam ranije naveo) te stavova (pa i dojmova, ali to su različite kategorije) onih misle drukčije od nas. Mislim da je važno što je pluralnost trajna odlika hrvatskoga društva i naše bogatstvo, prostor dijaloga treba biti otvoren doslovno svima, uz napomenu da dojmove treba razlikovati od stavova, a posebno od činjenica.