Nije čekao da mu djeca prišiju nadimak pa je uzeo prvi dio imena igrice Lunar Jetman. Kao osnovnoškolac, naš slavni street art umjetnik crtao je preko plakata pjevača novokomponirane narodne glazbe za koje kaže da su vjerojatno smetali svakom normalnom klincu. Takve anegdote kao i povijest grafita, radova i evenata Slaven Kosanović Lunar, koji je već 30 godina na toj sceni, složio je u autobiografiju “From Zagreb with love” s kojom nakon promocije u Zagrebu, nastavlja turneju, a nove stanice su Hamburg, Amsterdam i Sarajevo.
U monografiji o vama govore street art umjetnici i novinari. Obično jedna osoba piše o autoru, a kod vas svaki rad komentira netko drugi, smatrate li to boljim konceptom?
Nisam klasičan umjetnik koji se opredijelio za jedan smjer i njime kročio, koracima logičnim za većinu. Veselilo me raditi to što volim i nastojao sam si omogućiti fokus na igru, a da ona bude i posao. Knjiga nije tu da mi glumi spomenik. S jedne strane to je dnevnik, a opet želio sam da sadrži autentična svjedočanstva ljudi koje sam smatrao dovoljno upućenima da nešto napišu. Ona je svojevrstan pokušaj prenošenja dijela iskustva kao smjerokaz mlađim generacijama. Ne sviđa mi se smjer u kojem svijet ide, a to uključuje i nas. Knjiga završava skicom mačka koji nosi srednjovjekovnu masku liječnika u borbi protiv kuge, dok u šapi nosi mrtvog štakora. Iznad skice piše “Neznanje je kuga”. Neznanje i izostanak empatije doći će nas glave, ne samo u našem mikrosvemiru. Uzalud svi pametni ljudi i njihova postignuća, oni čine malen postotak u odnosu na štetočine čiji je jedini motiv grabež.
Vaš rad ne politizira, dok je Banksy npr. upozorio na obljetnicu sirijske izbjegličke krize i umjesto djevojčice nacrtao izbjeglicu te dodao hashtag #WithSyria.
Moji radovi komuniciraju ideje primjenjive bilo gdje u svijetu jer svugdje postoje slični problemi, a problemi vani znaju biti podosta strašniji od onih s kojima se tu susrećemo. Ovisno o raspoloženju, nekada komentiram, crtam spontano ili se nadovežem na lokalnu priču. Želja mi je prenositi dobru volju i želju za učenjem kamo god išao, a također učiti. Puno je neznalica, ne zato što ne bi mogli učiti, nego ih ne zanima. Posao, kuća, pivo, utakmica i briga te za cijeli svijet, ali sebi si najpametniji i svi drugi su krivi za tvoje probleme. To je jedna od kuga koju spominjem. Inertnost i primitivizam koji zbog nekomeptencije uzrokovane lijenošću donose frustraciju i strah, a oni rađaju agresiju.
“Ako misliš da imaš nešto za reći, reci. Ja svojim stvaralaštvom komentiram stvari, ali se trudim i motivirati, da ima smisla i da bude prihvaćeno”, vaše su riječi. Težak je to zadatak, ali mislite li da možete u tome uspjeti?
Ako pogriješim, ljudski se ispričam i pokušam ispraviti. Imamo primjere gdje se ljudi naslađuju tuđom boli i nepravdom koju su oni ili njihova strana nekome nanijeli. Da krenem raspravljati o Drugom svjetskom ratu i laprdati o tome tko mi je sve precima došao glave i radio o glavi, nanosio nepravde, mogao bi provesti život raspravljajući o tome. Pusti mrtve u miru, poštuj ih, ne ruši spomenike, vratit će ti se. Pokušaj naučiti nešto iz povijesti. Moj komentar je i mural u Osijeku posvećen Josipu Reihl-Kiru, na lokaciji koju je posljednju napustio živ. Nisam političar ni ratnik niti imam ambicije za to. Drvo koje na tom muralu raste iz ruševina na dostojan način predstavlja život koji se probija kroz užase koji ga nastoje satrati. Dok ‘All colors are beautfiful’ u SC-u podsjeća na to da su iza te barake za najsramotnije epizode naše povijesti nevini ljudi odvođeni u logore. Želio sam proći spektar aludirajući na harmoniju koju čini različitost kontra crnim uniformama. Ta boja predstavlja odsustvo svjetlosti i života u ovom slučaju.
Slikali ste po cijelom svijetu. Što vam se urezalo u pamćenje?
Prenapučenost, jad i siromaštvo, u većoj mjeri nego što to ovdje zamišljamo. Nesigurnost i loša kvaliteta života. Da nisam radio vani, vjerojatno bih bio pun veselih misli i optimistično gledao na budućnost svijeta. Svijet je okrutno mjesto koje i dalje funkcionira po principu jače amebe, ptice, čimpanze ili čovjeka. Strašno je to iz perspektive 21. stoljeća. Većina ljudi i dalje ne shvaća da uzrok ratova nije religija ili nacija, već isključivo novac. Svaki rat do sada iznjedrio je nove bogataše. Uzalud je sve kad ljudi ne vole razmišljati, osim o nogometu i brendiranoj odjeći koju osim njih nose, lažnu ili pravu, milijuni ‘originalnih’. Isprani mozgovi plodno su tlo za manipulacije svih vrsta, marketinške i političke.
Kolege grafiteri opisuju vas kao društveno ljepilo – kažu da ste napravili velik posao za scenu grafita; spajali ljude, vodili ih u druge gradove, upoznavali ih sa stranim umjetnicima. Da ne postoji osoba koja se s vama susrela, a da joj niste htjeli pomoći ili je ohrabrili da nastavi s radom. Odakle dolazi vaš entuzijazam?
Logično mi je da ljudska znanja valja kombinirati. Komunicirajući s ljudima, umjesto da se bavim ‘small talkom’, volim razgovarati o konkretnim stvarima: tko je u čemu dobar, koje su mu ambicije ako ih ima, i potičem da idemo napraviti nešto u vezi s time.