Mačka, pas, roda, lemur i kapibara. Ova neobična družina zvijezda je jednog još neobičnijeg filma koji je dobio Oscar za najbolji animirani film, a našao se i u prestižnoj kategoriji za najbolji strani film. Teško je uopće krenuti nabrajati gdje počinju neobičnosti i divnost "Poplave". Recimo, animirani filmovi Pixar-Disney snimljeni su u prepoznatljivom stilu i uvijek pogađaju iste emocije. Koji god da se animirani film unazad nekoliko godina uzme, lako će se primijetiti isti uzorak. "Izvrnuto obrnuto", "Duša", "Coco", "Nebesa"…
Osim što su se svi u svojoj godini vratili doma sa zlatnim kipićem, svaki od njih krasi jako sličan "vajb". Uvijek su to neke univerzalne životne teme koje su prilagođene i najmlađim gledateljima, ali koje istovremeno odraslima služe kao podsjetnici na ono važno. Svi ovi animirani filmovi svojevrsni su "mali prinčevi"; svi su na neki način crossover uradci namijenjeni i velikima i malima. S druge strane, tu su japanska animirana remek-djela proizašla iz Ghibli studija. Svi oni – lanjski oskarovac "Dječak i čaplja", ali i "Avanture male Chichiro", "Groblje krijesnica", "Princeza Mononoke" i dr. – daleko su od hollywoodskog animiranog sentimenta koji je stvoren kako bi precizno ciljao ziceraške emocije (koliko god je svaki od navedenih Pixarovih uradaka famozan!) Japanske animacije donose i dozu mračnjaštva i ozbiljnosti. I onda se između ta dva, svaki na svoj način prekrasna svijeta našao jedan dosad nepoznati – baltički animirani svijet.
Ovaj latvijski uradak, spomenuli su neki kritičari, revolucionaran je. U priči u kojoj se zbog ogromne poplave pet životinja različitih vrsta nađe u barci i nastoji preživjeti tako što će doći do planine na kojoj će biti sigurni, toliko je univerzalna, jasna, prekrasna, životna, poistovjetljiva i jednostavna da joj ne treba jezik. Umjesto toga, ovdje mačke mijauču, psi laju, ptice grakću, a lemuri i kapibare se glasaju već kako se lemuri i kapibare glasaju. Ovdje su životinje životinje i daju nam priliku da učimo od njih. Nigdje u filmu nije razjašnjeno gdje su ljudi – jesu li pobjegli prije velikog vala koji je sve potopio i nisu uspjeli povesti životinje, jesu li izumrli i životinje su ostale jedine ili nešto treće. No nije ni bitno. Ovdje se pet pripadnika neljudske vrste našlo u brodu i sve što rade jest to da se nastoje domoći planine koja se čini daljom nego što jest. U ovoj verziji Noine arke zapravo se nisu skupili nužno pripadnici svake vrste, koliko su se skupili oni nesvrstani. Odmetnici, odbačeni, izgubljeni, na neki način marginalizirani u svojim mikrokozmosima. I sada se međusobno moraju razumjeti, pomagati, pa na neki način i zavoljeti kako bi uspjeli. "Poplava" je istovremeno i čaroban i ozbiljan film u kojem emocije ne dolaze isprovocirano, koliko posve racionalno.