Postoje umjetnici čija prisutnost nadilazi fizičku stvarnost, čiji glasovi ostaju toliko živi da se čini nevjerojatnim da više nikada neće stvoriti novo djelo. Prince je bio upravo takav. Svaki put kad zasvira "When Doves Cry" ili "Purple Rain", slušatelj je uvučen u svijet genija koji je odbijao biti definiran.
Rođen 7. lipnja 1958. u Minneapolisu, Prince Rogers Nelson bio je predodređen za glazbu. Odrastajući uz oca pijanista i majku jazz pjevačicu, sam je naučio svirati klavir sa sedam godina, a nedugo zatim i gitaru i bubnjeve. Ta nevjerojatna virtuoznost omogućila mu je da s Warner Brosom potpiše ugovor već s 18 godina, i to uz presedan - potpunu umjetničku kontrolu. Na svom debitantskom albumu "For You" iz 1978. odsvirao je svih 27 instrumenata, napisao tekstove i producirao svaku notu, čime nam je u samom početku karijere dao do znanja da igra isključivo po vlastitim pravilima.
Njegov rani život, međutim, nije bio bajka. Razvod roditelja i borba s epilepsijom u djetinjstvu ostavili su ožiljke koje je, kako je kasnije priznao, kompenzirao time što je bio "što blještaviji i što bučniji", a ta energija kanalizirana je u stvaranje onoga što će postati poznato kao "Minneapolis sound" - fuzija funka, rocka, popa i novog vala. Albumi poput "Dirty Mind" i "Controversy" šokirali su puritance eksplicitnim istraživanjem seksualnosti i duhovnosti, no istovremeno su ga etablirali kao beskompromisnog inovatora, a svjetski uspjeh stigao je s albumom "1999" i hitom "Little Red Corvette", čiji je spot bio među prvima od strane jednog crnog umjetnika koji je dobio stalnu rotaciju na MTV-ju. Vrhunac je, naravno, uslijedio 1984. godine s remek-djelom "Purple Rain", a istoimeni film i album katapultirali su ga u stratosferu, čineći ga prvim umjetnikom u povijesti koji je istovremeno imao film, album i singl na prvom mjestu američkih ljestvica.
Iza blještavila pozornice krio se čovjek opsjednut savršenstvom i kontrolom. Njegov radni tempo bio je legendaran; suradnici su opisivali rad s njim kao "službu u vojsci", gdje se spavalo po dva sata prije nego što bi uslijedio poziv za povratak u studio. Procjenjuje se da je u svom trezoru u Paisley Parku ostavio tisuće neobjavljenih pjesama, dovoljno materijala da se svake godine u idućem stoljeću objavi po jedan novi album. Ta ista tvrdoglavost i želja za autonomijom dovele su ga do otvorenog rata s diskografskom kućom Warner Bros. U znak prosvjeda, 1993. godine promijenio je ime u neizgovorljivi simbol i na licu ispisivao riječ "SLAVE" (rob), odbijajući biti proizvod industrije. Bio je to potez koji je zbunio svijet, ali i zacementirao njegov status umjetnika koji se nikada neće pokoriti.
Prince nije rušio samo glazbene granice, već i društvene norme. Svojom androginom pojavom, visokim potpeticama, čipkom i besprijekornom šminkom prkosio je tradicionalnim definicijama muškosti. U pjesmi "Controversy" pitao je: "Jesam li crn ili bijel? Jesam li straight ili gay?", dok je u "I Would Die 4 U" pjevao: "Nisam žena. Nisam muškarac. Ja sam nešto što nikada nećeš razumjeti." Ta fluidnost identiteta učinila ga je ikonom za sve one koji su se osjećali drugačije, dokazujući da umjetnost i osobnost ne moraju biti sputani konvencijama. Ipak, taj isti provokator 2001. godine postao je predani Jehovin svjedok, što je dodatno zakompliciralo njegovu ionako zagonetnu personu.
Koliko god je bio ekscentričan na pozornici, toliko je bio i povučen u privatnom životu, okružen tek nekolicinom odanih ljudi. Najveći udarac doživio je 1996. godine, kada su on i tadašnja supruga, plesačica Mayte Garcia, dobili sina koji je preminuo samo tjedan dana nakon rođenja od rijetkog genetskog poremećaja. Tragedija koju, prema riječima njegove bivše supruge, nikada nije prebolio, ostavila je dubok trag i na kraju dovela do raspada njihova braka. Prince je bol kanalizirao u rad, no tuga je ostala skrivena iza zidova Paisley Parka. Upravo ondje, u dizalu svog doma i kreativnog utočišta, pronađen je mrtav 21. travnja 2016. godine. Preminuo je od slučajnog predoziranja fentanilom, ostavivši svijet u šoku.
*uz korištenje AI-ja